TENERIFE S TROJE DJECE

Lenka

2 years ago

TENERIFE S TROJE DJECE, veljača 2023

Ana Lončar

S obzirom na to da je Tenerife u grupi atraktivna i česta tema, dijelim i naše iskustvo – možda bude nekome na poticaj, inspiraciju ili kao pomoć pri planiranju

Kako je dosta toga već napisano o temi, naglasak je na onome što je mene okupiralo kao majku troje djece različite dobi i interesa (a nekome

je ovo bio i prvi put avionom). Moram priznati da sam strepila kako će izgledati naše prvo veliko zajedničko i daleko putovanje i malo je reći da me je držao priličan Reisefieber.

Pa za početak, o maminim „strahovima“.

-> PAKIRANJE:

Putovanje s niskobudžetnim aviokompanijama podrazumijeva da nemate prtljagu osim ručne. Tinejdžerka od skoro 13, osmogodišnji zmazanko i desetomjesečna BEBA kad idemo na more nakrcaju do daske i gepek ne tako malog auta i Thule (ok, ruku na srce, i ja volim ponijeti od igle do lokomotive). Dakle, kako sve potrpati u 4 ruksaka?! (Beba nema pravo na prtljagu). Pa, ovako: što se tiče bebe, tu sam zadržala svoju filozofiju – i uzeli smo ipak cabbin luggage kofer od 10 kg (jer, beba

…) Plus, dobro je znati da bebe imaju pravo na “torbu za previjanje” dimenzija 40×35×20 cm (pelene, lijekovi, voda, hrana… sve što bebi treba za put). Dakle, ta torba je pucala po šavovima. I, ako netko ne zna, bebe imaju pravo i na dva komada opreme za bebu (mi smo uzeli kišobran kolica). Za nas ostale sam nabavila packing cubes (preporuka!) i svatko je uzeo 7 odjevnih kombinacija za 7 dana (+2 kupaća, ručnik i japanke). Kako nam je to stalo u ruksake? Teško

. Ruksaci (izabrali smo odgovarajućih dimenzija) su bili prilično nabijeni i teški, a mene je prala paranoja da su “oversized”. Odlučili smo se odreći većeg dijela kozmetike pa smo pelene, gel za tuširanje/šampon, pastu za zube, dezić kupili tamo, neutralno, da možemo sve koristiti zajednički (osim pelena

). Plus, svatko je ponio i dvije jakne (jedan šuškavac i jednu proljetnu – jer smo planirali na vulkan gdje su zimske temperature) pa smo to navukli na sebe i doživjeli toplotni udar kad smo sletjeli na “otok vječnog proljeća”. Uglavnom, nitko na ulazu u avion nije ništa provjeravao i dok god ruksak uredno stane ispod sjedala, ne bi trebalo biti problema. No, zaključak nakon cijele priče oko stvari, mogli smo i s manje, čak i beba – isprobat ćemo uskoro

->PUTOVANJE:

Ono što me još mučilo prije puta je bila bojazan kako će beba izdržati šest sati vožnje autom iz Zagreba do Bergama, a onda i let od 5 i pol sati. Često vrišti u autu kad idemo doma iz običnog shoppinga. A i osmogodišnjak je bio upitan. Zato smo odlučili prespavati noć prije u Bergamu. Let nam je bio u 7.30 ujutro, pa je to svakako bila dobra odluka. Auto smo ostavili na čuvanom parkingu (Lowcost Newparking) u okolici s transferom na aerodrom. U 5.30 smo bili u zgradi i do 6 smo već prošli osiguranje (iako je red ispred nas bio podugačak). Nismo znali da bebe imaju prednost i mogu na priority osiguranje pa eto još jedan savjet – gurajte se. Već sam spomenula da smo imali puno hrane i vode za bebu (2 litre cca

) i nitko nam na osiguranju nije ništa prigovorio. Jedino nam je na povratnom letu Španjolac tri puta skenirao termosicu s hranom, ali dali su nam čak i da fiziološku otopinu (300 mL) unesemo u avion.
Beba se u avionu “onesvijestila” i odspavala 3 i pol sata, a kad smo se vraćali natrag samo 40 minuta, ali vrijeme nekako prođe – malo u igri, malo u hranjenju (mi još cicamo i to nam je bilo super pogotovo pri polijetanju i slijetanju), prematanju, zabavljanju s suputnicima (ljudi uglavnom vole bebe ;-)). Veliki su malo čitali, gledali film na mobitelu, kartali se, trpali se junkom:-D

->BOLEST:

Još jedan od mojih strahova vezano uz putovanje je što ako se netko razboli – prije puta ili za vrijeme? Veljača je ove godine bila dosta gadna po tom pitanju, svi oko nas imali su viroze, gripe, streptokoke ili koronu… Futrala sam djecu s vitaminima i beta glukanom tjednima prije puta, i, nevjerojatno, svi smo krenuli zdravi. No, poneki loš scenarij dogodi se s vremena na vrijeme pa nam se tako beba razboljela 4. dan. To nam je promijenilo planove i morali smo se prilagoditi situaciji (i tražiti čepiće paracetamola i fiziološku po španjolskim ljekarnama, što je bilo napeto iskustvo jer Kanarci užasno loše pričaju engleski), ali malo smo se vježbali u fleskibilnosti – kad je bebi pala temperatura, prošetali smo po plaži, više smo guštali na bazenu i proveli dva mirnija dana u okolici apartmana.

Strahovi svladani.

Financije su uvijek vrlo bitna stavka. Evo i dijela našeg troškovnika.

AVION:

Povratne avionske karte Bergamo – Tenerife SUR (južni aerodrom) u terminu naših zimskih praznika u veljači (od petka do petka) nabavili smo po fenomenalnoj cijeni od 70 eura po osobi (s tim da smo ih kupili još u kolovozu). Bez prtljage:-)

SMJEŠTAJ:

smo uzeli u turističkom naselju Adeje (južni dio otoka, komercijala, a nama su preporučili upravo tamo jer je zimi toplije i može se čak i kupati u oceanu). Nismo baš za hotele i htjeli smo si sami organizirati doručak i večeru, i kuhati za bebu pa smo unajmili stan. Ako se rezervira podosta ranije, takav tip smještaja može se za četvero naći za 60-70 eura po danu. Priuštili smo si malo luksuza, naš stan imao je fenomenalan pogled, veliku terasu i zajednički grijani bazen (dijele ga svi u kompleksu). Grijani bazen u veljači je definitivno preporuka jer objektivno baš nije bilo za kupanje u oceanu (iako su se moji praćakali).

AUTO:

Ako želite istraživati otok (što bi bilo šteta propustiti), auto je za to super i povoljna opcija. Mi smo uzeli Auto Reisen, prema preporuci iz grupe, 180 eura za 7 dana, puno osiguranje i besplatne autosjedalice. Benzin je bio 1.30 eura, a autocesta je besplatna. Iako ima dosta prometa (autocesta na jednom dijelu ima 6 traka

), ugodno se voziti i nemamo posebnih komentara na to kako Španjolci voze (možda i zato jer je više turista nego Španjolaca

. Dva puta smo okružili cijeli otok – može se bez problema u jednom danu.

IĆE i PIĆE:

Cijene u restoranima slične su kao u Hrvatskoj, kontinentalni dio

. Za nas četvero (beba je imala svoju termosicu) obrok bi bio između 50 do 70 eura (predjelo, glavno jelo, desert).
Shopping smo obavljali u supermarketima Mercadona i HiperDino – uglavnom također slično kao kod nas, s tim da je riba i morsko sve jako jeftino (kilo brancina 9 eura, tiger kozice 10 eura kilo), a fenomenalna je i ponuda tropskog voća koje raste na Kanarima. Pivo je isto “very affordable” (2-3 eura u kafiću), a jednom smo sjeli u neki “ultra fancy” bar na vrlo elitnoj Playa Bahia del Duque i iznenadili se jer je Mojito bio 7 eura, Sangria 5 eura. Takve cijene su na Jadranu „nekad bilo sad se spominjalo“.

Restorani koji su nam bili super, a u kojima se nudi lokalna, kanarska kuhinja:

Guachinche El Cordero – na plantaži banana, stolovi na zemljanom podu, uokolo šuma banana
Mirador de Garachico – predivan pogled na gradić i krške stijene
Otelo (Adeje) – s pogledom na klanac Barranco del Infierno i Costa Adeje

No, moram priznati, nije me naročito oduševila lokalna gastronomija – pola pileta s roštilja, zečetina, “papas arrugadas” (kuhani krumpir u soli), “mojos” – različiti umaci… I vino od banane

. Definitvno za probati. Ali nisam tražila recept za doma

Izdvajam samo ponešto od dojmova.

* VULKAN TEIDE

Otok Tenerife je vulkanskog podrijetla, a sam vulkan Teide (3718 m) najviši je vrh Španjolske. Mom mužu je uspon bio prvi na listi prioriteta. Zaista je poseban doživljaj voziti se prema vulkanu, fascinantno je kako se mijenjaju krajolik i vegetacija, a cesta je odlična. Kako beba nije smjela na vrh zbog mogućnosti da razvije visinsku bolest (na žičaru ne smiju djeca do 5 godina i trudnice), muž je poveo velike dok smo se nas dvije šetale po nacionalnom parku. Šetnja je besplatna, a Teleferico (žičara) 40 eura – vožnja traje oko 8 minuta. Za uspon do samog vrha kratera treba posebna dozvola koju treba zatražiti ranije, a moji nisu smjeli sići s platoa žičare jer je bio snijeg svuda uokolo i sve planinarske staze su bile zatvorene. Kažu da su bili malo razočarani jer pogled s vrha žičare i sam krajolik ne donose ništa puno više od onog što se vidi s nekih točaka u nacionalnom parku. Također, mi smo rezervirali termin za žičaru i došli smo dosta rano. Oko 11 sati se stvorila ogromna gužva i više nije bilo ni jednog mjesta za parking.

* SIAM PARK I LORO PARQUE

Najskuplja stavka putovanja –„twin ticket“ ulaznice za najposjećenije i najatraktivnije otočke atrakcije, oba parka za nas četvero (jer beba je besplatno), s tim da smo uzeli i ručak, izašle su nas 320 eura

. Nismo neki zahtjevni jelci, ali smo za ručak oba puta morali nadoplatiti jer nam iznos vaučera nije bio dovoljan za pokriti obrok. Hrana nam je bila grozna i to nikako ne bismo ponovili. U oba parka bili smo cijeli dan, od otvaranja do zatvaranja (iznenadili smo se koja je gužva bila za ući u Siam pola sata prije otvaranja) – i djeci je bilo malo, da se moglo, oni bi ostali još. Moji veliki su mogli na sve vodene atrakcije (koje su zaista fascinantne) osim na Tower of Power (tobogan na kojem praktički doživiš slobodan pad, s 30 metara se u par sekundi razvije brzina od oko 80 km na sat, a spust završava prolaskom kroz bazen s morskim psima) – pa smo na to poslali tatu

i bili su stvarno izvan sebe od ekstaze cijeli dan. Mene malo prala paranoja da će dobiti upalu pluća jer su od 10 do 17 h bili u mokrim kupaćima i bosi, a vani je bilo oko 18 Celzijeva i oblačno. Bebu nismo namakali, ali ona je guštala na umjetnoj plaži kojih ima nekoliko – palme, pijesak, ležaljke, umjetni valovi u grijanom bazenu. Gušt. Skup sport, ali s obzirom da Siam park slovi za jedan od najboljih vodenih parkova na svijetu, nismo mogli propustiti.

Loro je nazivom „animal embassy“, odnosno resort za ugrožene vrste, ali, ruku na srce, zoološki vrt s treniranim životinjama – pogledali smo sve atrakcije (show s morskim lavovima, papigama, orkama i dupinima) i zaista je fascinantno za vidjeti koliko su životinje nevjerojatne i predivne. Još smo danima pričali o orkama (pogotovo nakon što smo pogledali Netflixov dokumentarac Blackfish o eksploataciji i zlostavljanju kitova) i posvijestili si i tamnu stranu ovakvih „utočišta“, ali to je sad druga tema. Uglavnom, sam park je predivan. Također, okoliš u oba parka je fascinantan i stvarno smo uživali u posjetima.

* KARNEVAL U SANTA CRUZU

Ako putujete u veljači, ne propustite doba karnevala! Kažu da je ovaj karneval drugi najveći na svijetu nakon onog u Rio de Janeiru i stvarno izgleda „brazilski“. Mi smo se u Santa Cruz uputili na sam dan poklada, kad je bila najveća i najvažnija povorka kroz centar grada. Jako nam je drago što smo to uspjeli vidjeti. Bogatstvo boja, ritmova, šljokica i perja, nevjerojatne maske (ovogodišnja tema je bila New York), vozila, plesačice i kraljice karnevala (svaka grupa ima svoju), oooogromna gužva, plesanje po cesti, street food štandovi, ma ludilo samo takvo. S tim da moram napomenuti da smo imali jako puno sreće – vozikali smo se jedno sat vremena u potrazi za parkingom i taman kad smo htjeli odustati, ulovili smo sasvim slučajno kad se netko isparkiravao.

* PRIRODA

Plaže su općenito fascinantne i predivne, od crnog do bijelog pijeska, ali i stijena, krša, što god poželite. Uglavnom, dominiraju pijesak i palme. Fascinira veličina, nama s Jadrana to su ogromne površine, jako široke i dugačke. Mi smo posjetili Los Gigantes, Los Cristianos, Las Americas, Fanabe, Duque… Na Costa Adeje svaka plaža ima svoj shopping centar, parking i uređenu šetnicu, a na samoj plaži niz restorana i kafića. Ima od sređenijih do manje sređenih.

Kupanje nije baš nalik onome na što smo navikli na našem moru, u veljači je more oko 19 Celzija, a valovi su ogromni tako da je to više praćkanje.

Oduševila nas je i otočna flora – palme različitih vrsta (nisam imala pojma da postoji više od 2000 različitih), tropsko voće (plantaže banana na svakom koraku, mango, avokado, papaja), božićne zvijezde i orhideje uspijevaju vani. Ima puno botaničkih vrtova (posjetili smo mali Jardino Botanico u Puerto de la Cruzu) i parkova prirode.
Otok je prepun raznolikosti, predivan je i planinski dio (kojim dominira gradić Masca), koji mene podsjeća na Ande (barem ih tako zamišljam), a vulkan je posebna tema. Dojmio nas se i Baranco del Infierno (planinski klanac iznad Adeje), gdje se može organizirano prošetati – bebe ne smiju jer se moraju imati kacige pa smo tamo samo ručali uz predivan pogled.

Uglavnom, nakon dugog teksta kratak zaključak – Tenerife

je izvrsna destinacija i za velike i za male, a zima je super period za posjet – dok je Europa u zimskim temeperaturama, možete se kupati i biti u kratkim rukavima. Ni mjesec dana nije dovoljno za istražiti sve što otok pruža, a nađe se za svakoga ponešto, od prirodnih ljepota preko kulture i gastronomije ili ako samo želite uživati u španjolskom stilu. A bebe vole sve što vole mama i tata (i stariji sestra i brat) pa ih svakako povedite s vama, bez straha

Imate pitanja? KLIK

PS – Prvo: deklinacija je Tenerife – G Tenerifea – D Tenerifeu… (preporuka je da se deklinira kao imenica muškog roda u jednini, npr. kao Dante. Malo sam „grammar nazi“, sorry – to sam isto proučila, a i struka mi je

)

Zanima vas još više o odmoru na tom otoku? OVDJE

Ako volite pratite naše ideje i sviđaju vam se možete ih slobodno dijeliti međju svojim prijateljima uz link na naše stranice, a nas podržati u radu s kojom kavom;-)

DONIRAJ KAVU.