SEYCHELLES, rujan 2022
Petra Čivljak
RAJ JE U NAMA
A Pygmy’s shadow is greater with the setting sun.
Seychelles qoutes
PUT
Stigli smo u Beč. Prva postaja na našem putovanju. Stigli smo sa dva velika kufera i dva ruksaka. Kad
sletimo na Mahe saznati ćemo da je jedan kufer i ostao u Beču, a još malo kasnije da ćemo biti cijelo
putovanje bez tog ljubičastog kufera u kojem je bio Cannon aparat, posuđeni gopro, sva dječja i
muževa odjeća i sve higijenske potrepštine. Ukrcali smo ga na check in ali toliki je kaos ovo ljeto bio
na aerodromima da se ovo događalo stalno. Jednostavno su ga jadnog zaboravili ukrcati na avion,
iako smo mi mislili da je krenuo preko Singapura do Afrike.
U stanu muževe tete, dok djeca spavaju na kauču pored nas, popunjavamo travel autorizhation za
Seychelles. Sve je spremno, dokumenti, plan puta i keš, još samo da dobijemo ulaz i uskoro ćemo biti
u tropskom raju krenuti istraživati sve ono o čemu smo maštali prethodne dvije godine od kada su
nam zbog korone otkazali let za istu destinaciju.
Ujutro nas dočeka obavijest da je djeci dopušten ulazak u zemlju, ali nama nije. Greškom smo
uploadali PCR na hrvatskom koji je za nas bio obavezan a za djecu ne. Odmah smo poslali opet na
engleskom pa je ipak par sati kasnije i roditeljima dopušten ulazak :D.
Sljedeće jutro krećemo prema otočnoj državi u Indijskom oceanu, koraljnog i granitnog porijekla,
udaljenu oko 1.600 km od obale Afrike. Onoj poznatoj i po najljepšim plažama na svijetu…
Letjeli smo s Etihad Airways; Vienna-Abu Dhabi- Seychelles, avionska karta 550 eura po osobi.
MAHE
Rano ujutro smo sletjeli na „Ile d Abodance“ , što znači Otok izobilja kako se zasluženo prvotno zvao.
Pripremajući se za put nisam previše očekivala od Mahea, pravi biseri su trebali biti Praslin i La Digue
ali ispostavilo se drugačije. Mahe je stvarno prekrasan, ima dosta divljih plaža na kojima možda
nećete naći nikoga. Smjestili smo se u Anse Royale, i na kraju puta to nam je bio najsimpatičniji
smještaj i dodir s lokalnom kulturom. Prvi dan smo se vođeni adrenalinom bacili u ocean na
istoimenoj plaži i tako postali „It is so beautiful“ turisti“.
Drugi dan smo se uputili na sjeverozapad u Port Launday. Dan je bio sunčan, ocean miran i tirkizan, a
i kokos je bio u ruci. Od tamo smo se uputili u potragu za hranom i završili na drugom kraju otoka
gdje smo muž i ja imali romantičan ručak nasred džungle na tlu ispred našeg unajmljenog auta dok su
djeca spavala u njemu. Okruženi visokim palmama iznad Anse Soleil plaže meni je unatoč ne tako
finom curryu iz takeaway-a bila egzotika koju sam priželjkivala. Rekla sam mužu: „Pričekaj dok se
išpricam s Autanom i spremna sam da ručamo“. Spustila sam se sama do plaže i bacila pogled na tu
divlju plažu i još divljiji ocean koji se neprestano razbijao o pješčanu obalu. Duboko sam udahnula i
držala oči širom otvorene da zapamtim ovaj pogled ispred sebe. Savršeno, prekrasno, netaknuto.
Najviše mi se svidjelo šta na gotovo svim plažama nema restorana, kafića, ležaljki… „Samo“ ocean
sjedinjen u tirkiznoj boji pri sljubljivanju s obalom. Djeca su se napokon probudila pa smo otišli do
Anse a La Mouche i kupali. Ocean je tu jako topao s temperaturama i do 28 stupnjeva. Klima na
otoku je ugodna, tropska s temperaturama 24 i 30 stupnjeva tokom cijele godine. Nema
tradicionalnih godišnjih doba, već je godina podijeljena na kišnu i suhu. Na ovoj plaži smo se i prvi put
susreli s paucima veličine ruke koji odmaraju na takamaka stablima. Po ovim stablima je nazvan i
njihov bijeli rum od kokosa.
Tu većer nam je naša domaćica Lise napravila večeru zajedno s ostalima smještenima u njena tri
chaleta i tu smo probali barikudu na roštilju i ostale lokalne specijalitete kojima nisam zapamtila ime.
Za večerom su bili piloti iz Qatar Airwaysa, zanimljivi backpackeri koji putuju s dvoje djece po svijetu i
već su mjesec dana na proputovanju na Sejšelima i mi, wanna be putnici po svijetu, ali ipak i dalje
samo turisti. Tada nismo znali da će nam to biti najbolja večera na cijelom putovanje jer se s
takeaway hranom nismo baš usrećili. Pokupili smo od backpackera par korisnih informacija s terena.
Lise kaže: „Tu sve samo raste, ukoliko bi malo zapustili baštu i ne bi kosili džungla bi „pojela“ kuću.„
Vidim o čemu priča dok sjedimo okruženi palmama i stablima takamaka, manga, papaje, banane… Od
stabla takamaka proizvode namještaj jer je jako čvrst. Otok obiluje bujnim granitnim planinama koje
se protežu od sjevera do juga. Zaštitili su više od 50% svog teritorija kroz Nacionalne pakove,
rezervate ili parkove prirode.
Sljedeći dan smo se uputili na sjever na plažu Beau Vallon. Dok je muž opet išao u potragu za hranom
ja sam imala priliku gledati lokalne ribare kako izvlače mreže na obalu s ražama, kornjačama i ribama.
Primijetila sam da su kornjaču vratili u ocean a sve ostalo raspremali i pripremali za prodaju. A mi
smo krenuli nakon ručka u potragu za odjećom za djecu (muž je rako da je njemu dobro i samo u
kupaćima) u glavni grad Victoria, najmanji glavni grad na svijetu sa samo 22 tisuće stanovnika. Stigli
smo tamo oko 17h ali sve je već bilo zatvoreno. „Ne radi se tu nakon 16h“, reče nam više njih.
Prošetali smo kroz prazan grad i krenuli nazad prema smještaju.
Na Anse Takamaka, divlju plažu na zapadu smo podigli dječji šator nadajući se da će cure možda
htjeti malo odmoriti ali u njega nitko nije ni provirio jer su cure stalno bile kod kornjača, koje se
nalaze tik uz plažu. Sejšeli su poznati da na njima obitavaju gigantske kornjače stare i preko 100
godina. Ove kornjače su našoj djeci bile hit gdje god smo ih viđali.
Na Maheu smo proveli 5 dana i između ostaloga posjetili još Eden island, Takamaka Rum distelary i
Anse Intendence.
Smještaj 100 eura noć. Rent-a car 50 eura dan– 5 dana
PRASLIN
Brodom smo došli na Ile des Palmes ,kako ga je nazvao prvi istraživač koji je kročio na ovaj Otok
palmi.
Inače, Arapski trgovci su bili prvi koji su ovo otočje ugledali tada nenaseljene. Nakon što su ih
Europljani kolonizirali, prvo Francuzi pa zatim naravno i Englezi, od 1976.godine ipak postaju
nezavisna država.
Praslin je i dom Coco de Mer, endemske vrste kokosa čija težina ide i do 25kg.
Posjetili smo Fond Ferdinand, manje popularan od Vale de Mei, ali šest puta veći i upola jeftiniji. Tu
smo imali privatnog vodiča, sasvim slučajno, jer smo propustili turu pa nam se, vidjevši nas s dvoje
djece, smilovao i rekao da će nas sam provesti. Fond Ferdinand je posebna egzotika, šetnja među
navedenim palmama visokih i do 40 metara, koje rastu samo na ovom otočju.
Zatim smo išli na Anse Lazio, plažu koja se često slovi kao 10 najljepših na svijetu. Zaista i na našoj
listi ovo je najljepša plaža koju smo vidjeli tamo i općenito. Tu smo uzeli platu s tropskim voćem i
probavali i dešifrirali koje je koje. Mango je postao moj vjerni tekući suputnik.
Anse Georgette – fali more, drži se kraja. Prekrasna plaža ali tada nije bilo dozvoljeno kupanje već
samo za borbu s valovima u plićaku. A valovi su veliki, kao i struja. Neki su padali s nogu samo stojeći
u plićaku gledajući kako naizgled bezopasan val juri prema njima (moj muž). Turisti uglavnom ne
slušaju natpise o zabrani kupanja, pa smo prisustvovali spašavanju istih od strane lokalaca u čak tri
navrata od tih nekih dva ili tri sata šta smo odmarali pod palmom na plaži i meditirali gledajući
tirkizne valove kako se razlamaju dok su naše cure zakopavale jedna drugu pijeskom. Nije ni tata
prošao bez pijeska u svojim jedinim kupačima. Za ovu plažu se treba prethodno najaviti jer se nalazi u
sklopu Lemuria resorta. Šetnja do plaže traje nekih pola sata a nas su zadnju dionicu pokupili na
bugiju. U povratku smo se s prošvercali u bus za ekipu iz resorta, mi smo bili očigledni uljezi s
ruksacima na leđima i bez prepoznatljivih torbi i ručnika s logom resorta. Ali kad si s djecom…“Thank
you, it is so beautiful here .
Ceste su im okej, vozi se lijevom stranom, i na većini dijelova nema ograde. Vozi se uglavnom tik uz
ocean, prvih par dana smo samo buljili u plavetnilo u vožnji. Tako da možeš dok se voziš prikočiti kad
god ti se učini da je neka the beach ona na kojoj bi htio malo vremena provesti. Tako smo mi prikočili
na neku No name plažu. Na plaži smo bili mi, britanska obitelj potpuno crvenog izgorenog tijela, i
lokalci, tamnoputi i lijepi sami od sebe. Mi smo izvadili opet ispod prosječni ručak iz takeaway-a,
britanci su se šetali po plaži i slikavali se, a lokalci se penjali na palmu i mačetom skidali kokos te ga
zatim konzumirali.
Na Praslinu smo otišli i na izlet na Curieuse island i dali ne prežaljenih 150 eura za to. Izlet je zvučao
primamljivo; bivši otok gubavaca koji je pretvoren u morski nacionalni park, šuma mangrova i
gigantske kornjače. Plaža prosječna u usporedbi s ostalima koje smo vidjeli, kroz šumu mangrovu smo
šetali 45 minuta da bi izašli na drugu stranu otoka gdje nije bilo žive duše. Volim inače osamljena
mjesta ali tu sam se osjećala da nitko po nas neće doći za povratak, nisam se osjećala ugodno, pa
nisam oklijevala i odmah nazvala našeg lokalca koji je došao po nas nazad: „Nikad putnika od mene“.
To je bio onaj dan na putovanja, onaj za koji Alain de Boton piše: „Pred snagom lošeg raspoloženja su
svi blagotvorni učinci tirkiznog mora ili raskošnog tropskog vrta – nemoćni.“
Brod Mahe – Praslin: 150 eura, Smještaj Praslin 130 eur noć, rent-a car 50 eura dan – 5 dana
LA DIGUE
Stigli smo na „ zeleni otok“ na kojem je navodno jedino prijevozno sredstvo trebala biti bicikla. Ali
nije baš tako, ima jako puno kombija, bugija i ostalih prijevoznih sredstava koja raznose potrepštine u
resorte tako da treba biti jako oprezan u vožnji. Mi smo unajmili u naših domaćina valjda najlošije
bicikle na otoku, ili sam samo ja bila neraspoložena, i s njima se vozili okolo. Nisam htjela prvi dan ići
na Anse Source d Argent. „Samo ćemo voziti bicikle, puno ćemo voziti “. I vozili smo se taj dan
biciklima kroz ovaj prekrasan otok.
Sutra je svanuo lijepi sunčani tropski dan. Dok kuham kavu kraj staklene stijenke naše sobe gledam
na ulicu kako maleni koračaju sami u školu, nešto veći od moje Kiare sami idu kroz cesticu koja s obje
strane obiluje džunglom. I tako smo nakon doručka skočili na naše bicikle, ipak jesu najlošije na
otoku, i počeli pedalirati prema Anse Source d Argent, kraljici Sejšela. Do nje se dolazi kroz Estate
Union park koji je specifičan po plantaži vanilije. Vozimo se kroz plantažu i miris vanilije me jako
opušta. Nalazimo se u Raju na zemlju ali ipak Raj je u nama! Približavamo se plaži i ostajemo očarani.
Na ovoj je plaži već gužva, jako puno turista ali ne umanjuje njenu ljepotu, njen bijeli mekani pijesak
oko granitnih stijena, ta boja oceana, pogled u svim smjerovima, svaki bolji od prethodnog. Tu nam
pred kraj dana počne i lagana tropska kišica, koja više miluje nego moči.
Imali smo deset sunčanih dana, zadnji dan koji smo cijeli proveli u tranzitu od La Digue do Mahe, po
Victoriji pa na aerodromu vlaga je bila na vrhuncu. U Victoriji smo jedva disali, sad smo bili u radnu
uru, oko 2h popodne i prvi put jeli u restoranu. Ja već sada s tri kilograma manje osjećam da mi ipak
pomalo fali civilizacija i dobra hrana unatoč šta sam nauživala prekrasne netaknute prirode u
kombinaciji s najljepšim plažama. Ostavljamo tmurne oblake koji su se nadvili nad Sejšelima i
ukrcajemo se u avion.
Mjesec dana nakon našeg povratka se vratio i ljubičasti kufer u Zagreb. Al refund za dodatne troškove
od aviokompanije još čekamo.
Smještaj La Digue 120 eur noć + doručak, rent-a bike 20 eura dan– 2 dana
Tips:
– Razmijeniti eure u sejšelske rupije na aerodromu (najpovoljniji tečaj)
– Može se plaćati i u eurima i karticama ali kod keša svako svoj tečaj računa
– Rezervirati certificirani smještaj prije jer vas to traže u travel autorizhation koji se može
popuniti 5 dana prije polaska
– https://www.seyvillas.com/ – tu ima dosta informacija za lakše planiranje za one koje idu
vlastitom aranžmanu
– Resorti su skupi ali apartmani u kojima smo bili smješteni su pristupačni i skroz pristojni
– Izbjegavati plaže sa sand flies
– Ne kupati se na plažama gdje je obavijest da su velike struje, uglavnom svaka takva ima
veliku tablu upozorenja
– Zaštitni faktor 50 cijelo vrijeme
– Piti dramine a djeca Lizy lizalice protiv mučnine prilikom putovanja brodom Praslin – Mahe –
La Digue jer su valovi zaista veliki
– Pripremite se da je to ipak Afrika, dućani rade kratko, dosta ih je oskudno namirnicama,
radno vrijeme se ne zna
– Paziti stvari na plažama, ima dosta krađi osobnih stvari turistima
– Puno novaca ponijeti
– S obzirom da vam ni to neće biti dovoljno �� nemojte da vam ekstra potrošeni novci (a bit će
ih) pokvare raspoloženje
