AVANTURA JEDNE DIVNE MAME

Dakle – ja i moja V zaputile smo se na naš prvi godišnji.

Živimo u Rijeci i željela sam ‘za probu’ otići negdje dovoljno blizu da mogu pobjeći doma ako se nešto zakomplicira.

Hotel Amarin nisam uzela u obzir jer:

1) cjenovno je izvan mog ranga

2) općenito sam više nastrojena avanturama nego boravku u istom prostoru za vrijeme čitavog odmora.

Iznajmile smo apartman u samom centru, i zaputile smo se u nepoznato u petak, 26.08.

Putovale smo Arriva prijevoznikom prvo do Pazina, a zatim smo presjele na autobus za Rovinj. Uz presjedanje i čekanje vožnja je trajala cca 2 sata. Opremila sam se slikovnicama i igračkicama da je zabavim i uspjela sam u tome.

U Rovinj stižemo malo iza 14h.

U apartman smo ušle tek u 15:30h što možemo zahvaliti mojoj (ne)snalažljivosti i (ne)sposobnosti praćenja google maps uputa.

(Inače – apartman je udaljen manje od 10min od autobusnog kolodvora.)

Možda mi je vrijeme oduzela i činjenica da sam nekoliko puta kontaktirala vlasnicu apartmana koja inače boravi izvan Hrvatske da mi pomogne u otključavanju brave.

Nakon 4. poziva kojeg sam joj uputila bila sam poprilično sigurna da će se povući s Bookinga kako u budućnosti ne bi više imala posla s ovakvima poput mene, no prevarila sam se. Baš naprotiv. Iznenađenje koje ni najmanje nisam očekivala uslijediti će navečer!

No, dakle.

Smjestile smo se u apartman, nabrzinu pojele i spremile se za more.

Uputile smo se na plažu Porton Biondi.

Plaža je udaljena 1km od apartmana, ali uzevši u obzir da sam već provela dobar dio dana lutajući Rovinjom tih 1km mi se učinilo barem 10 puta duže, te sam pri povratku odlučila ići taksijem.

Plaža Porton Biondi mi se doista svidjela na prvu. Neobično je koncipirana i sa plaže se pruža fantastičan pogled na grad.

Temperatura mora je znatno toplija negoli sam i jednom doživjela tijekom čitavog ovog ljeta u Rijeci, a sitni šljunak je za nas navikle na oštro kamenje izuzetno ugodan. Moja V je jednako uživala kupajući se u moru, kao i valjajući se po plaži – novo iskustvo za nju.

Predvečer smo se vratile s plaže i odlučile napraviti đir po Rovinju. S obzirom da je preskočila popodnevni san moja djevojčica nije bila oduševljena planom i ustrajala je u odluci da se želi nositi i ni u ludilu sama protegnuti nogice.

Na pizzu smo sjele u Calisona restoran.

Da sam prije toga pročitala recenzije na internetu sigurno ne bih sjela tamo. Ni moj doživljaj nije ništa bolji. Premda je restoran bio poluprazan konobari nisu mogli razumjeti zašto smo odabrale stol za četvero (razlog – da V sjedi DO mene, a ne PREKO PUTA mene), te su nas pokušali premjestiti. Pizza sama po sebi nije loša, ali vibracije kojima je zračilo osoblje pokvarile su atmosferu.

Zatim odlazimo do apartmana.

I slijedi iznenađenje!

Vlasnica apartmana s kojom sam (nakon onih poziva u pomoć ) ostala u kontaktu putem WhatsAppa mi je iz čista mira, ponukana isključivo vlastitom velikodušnošću i dobrotom ponudila da ostanem čitavu noć duže u objektu!!

Rekla je da je slaba na djecu, a i da sam joj ja vrlo draga (nisam do tad znala da su smušena i draga sinonimi ), te da ionako nitko nije bukirao tu jednu noć, a da ona ništa time ne gubi. Pomućena od sreće, nevjerice i šoka – na prvu naravno, iz pristojnosti odbijam; no kako je gospođa bila uporna pristala sam, izvan sebe od radosti.

Sad mi još samo preostaje ostvariti povrat na autobusne karte koje su već kupljene i nabaviti nove.

Uh.

Autobus od Rovinja – do Galižane. Pješice od Galižane do Fažane (5km). Brod za Brijune.

Tako sam ja formirala plan.

A onda, nakon što sam postavila upit u ovoj grupi vezan za moj plan, u inbox mi se javila jedna divna djevojka i ponudila mi prijevoz od Galižane do Fažane. Ako se prepoznaš u ovom postu, i ovim putem ti se želim zahvaliti od srca! S obzirom da me djevojka kontaktirala i prije samoga putovanja, ona je bila prva u nizu neznanaca koji su mi uljepšali ne samo moj godišnji, već i moju sliku svijeta u kojem živimo.

Sada bih voljela napraviti digresiju.

Karte Rovinj – Galižana, Galižana – Rovinj kupovala sam preko Omio aplikacije.

Mislila sam da je to pouzdan način, s obzirom na 5000 pozitivnih recenzija.

Ali, NIJE.

Omio od mene ima najgoru moguću kritiku.

Autobus u 10:00h iz Rovinja išao je za Vodnjan, i nije stajao u Galižani. Za Galižanu je išao u 10:35h i tim autobusom ne bih stigla na brod za Brijune.

I tako ja javljam toj divnoj djevojci da otkazujem naš plan da me pokupi u Galižani i odbaci do Fažane jer idem za Vodnjan.

A ona?

Ona mi odgovara “Nema problema, i Vodnjan nam je blizu. Pokupit ćemo vas tamo.”

Ako me njena poruka koja me dočekala u inboxu oduševila, njena spremnost da nas preveze iz mjesta u kojem čak niti ne boravi je doista nadmašila svako moje poimanje ljudske dobrote.

Moja V i ja izlazimo u Vodnjanu i tamo nas je pokupio suprug od dotične djevojke.

(I njega ovim putem pozdravljam! )

Vožnja je trajala 10ak minuta.

U Fažanu smo stigle pola sata ranije, taman na vrijeme da podignemo rezervirane karte.

Zatim je uslijedila vožnja brodom u trajanju 15 minuta i iskrcali smo se na Brijune.

Uzela sam kartu koja je uključivala i vlakić i vodiča.

Još jedna pogreška, ali na greškama se uči!

Jedan od razloga zašto sam uzela tu kartu bio je i taj što sam mislila da će se V oduševiti vlakićem (moš’ mislit ). Ali u biti stvar je bila u tome što na kartu koja ne uključuje vodiča studenti nemaju popust, a na kartu sa vodičem imaju – tako da studentima ispadne cjenovno isto hoće li odabrati vođeni obilazak ili samostalni.

Doista ne razumijem zbog čega je za šetnju safarijem određeno točno 10 minuta. Žao mi je što se nismo stigli više podružiti sa životinjama. A mojoj djevojčici je žao još i više. Jedva sam ju odvojila od zebrica. Magarčiće smo preskočili, kao i ljamu. U 10 min stigle smo gledati i snimati slonića i otrčati (doslovno) do zebri. Ako ništa barem smo naletile na jednu ženu sa dobrim fotografskim vještinama pa imamo lijepe uspomene.

V je tijekom vožnje vlakićem bila nemoguća. Ona je inače dijete s kojim je baš sve tako lako, ali ako je itko iz naše skupine ostavio negdje recenziju o obilasku Brijuna dala bih se kladiti da je u recenziju uvrstio i: “Stvarno mi nisu jasne te majke s neodgojenom djecom! Zašto ne ostanu doma, a ne da svima ostalima kvare ugođaj!”

Razumijem, i žao mi je. Ali s obzirom da sam se složila sa svojom djevojčicom da nam vodičkinja nije interesantna, nakon vožnje vlakićem odvojile smo se od grupe koja je imala isplaniranih još 2 sata zajedničkog druženja.

Plan kojeg mi je žao što nisam ostvarila jest – obilazak otoka biciklom.

U teoriji to zvuči super, ali nakon što sam razgledala bicikle shvatila sam da:

1) to što sam naučila voziti bicikl sa 6 godina ne znači da sam sjajan (ili ikakav?) vozač

2) čak i da bicikliram svaki dan vjerujem da je drugačije / teže sa teretom (djetetom) od iza

3) presudno – niti jedan od ponuđenih bicikala nije imao košaru, a čak i da sam sjajan biciklist kojem teret ne predstavlja problem, doista ne znam gdje bih sa stvarima koje sam nakrcala za izlet.

Pa smo krenule na plažu.

Plaža i more uvijek su dobra ideja.

Od pristaništa broda, gledajući u smjeru obale – krenule smo na lijevo.

Došle smo do neke divlje plaže s nekolicinom kupača.

Hlad je bio vrlo primamljiv, ali teren u moru nije bio prihvatljiv. Ogromno, sklisko kamenje me natjeralo da se teškom mukom spakiram i zaputim na plažu koju mi je gospođa na šalteru u turističkoj agenciji u Fažani i bila preporučila – plažu Saluga. (Stvarno ne znam zbog čega je odmah nisam poslušala.)

Plaža se nalazila na sasvim kontra strani, ali put do tamo itekako se isplatio!

Preostalih 2 sata na Brijunima osjećala sam se kao na nekom posve drugom planetu.

Hlad, pijesak (pijesak me uvijek iznova natjera da se zaljubim u njega, jer stvarno to je nešto s čim se ne susrećem često premda čitava ljeta provodim kupajući se na Riječkim plažama), i ono što bi moja V istaknula kao vrhunac dana – ljulja i tobogan odmah poviše plaže. Doista čarobno mjesto. Pokušavaš upiti svu tu ljepotu u sebe i sačuvati je do sljedećeg dolaska. A nadam se da ćemo što prije ponovno doći!

Sjedamo na brod u 16:00h, u Fažani smo u 16:15h i sad se postavlja pitanje kako do Galižane na autobus koji kreće u 17:25h.

Taksi se nametnuo kao jedina opcija, jer su me svi redom odvraćali od toga da se zaputim pješke.

70kn mi je naplaćeno za vožnju od 5km.

Što bi možda bilo u redu (ne bi, ali okej), da me vozač taksija nije ostavio na cesti uz riječi da ne zna pronaći adresu autobusne stanice koju sam mu pokazala.

V je u to vrijeme baš zaspala na mojim rukama. Ja sam se zaputila s njom kroz selo tražeći nekog tko će me uputiti gdje da odem čekati autobus.

I naletila sam na kafić u kojem me dočekao šok – stanovnici Galižane znali su gdje je stanica, ali isto tako su znali da autobus na putu do Rovinja NE PROLAZI KROZ GALIŽANU.

Omia aplikacija za prodaju karata me gadno nasamarila.

Ja sam se svejedno optimistično zaputila do stanice, nadajući se da možda mještani nisu u pravu.

Bili su.

Nakon nekog vremena odustala sam i zaputila se plačući do kafića sjest i razmislit imam li uopće i jednu opciju osim platiti Cammeu 400kn vožnju (koliko je pisalo na aplikaciji da će mi naplatiti).

Drago mi je da je V u to vrijeme spavala, jer bi mi bilo žao da sam joj svojom nervozom upropastila doista prekrasan dan.

I što se dogodilo?

Još jedan u nizu neznanaca, točnije neznankinja, našla se u pravo vrijeme na pravom mjestu da uđe u moju zbirku “LJUDI KOJI SU MI SVOJIM DOBRIM DJELOM ULJEPŠALI ODMOR”.

Gospođa koja je sjedila u kafiću rekla je da ide za Pulu, pa da bi bilo najbolje da me odbaci do tamo i da ja odem na sljedeći autobus “Pula – Rovinj”. Wohoo i evo mene i moje djevojčice posve nenadano i u Puli!

Sjela sam popiti kavu u kafić na autobusnoj stanici, i to je mjesto na kojem je i moja V po prvi puta popila svoj “baby macchiato” (nisam to napomenula konobaru, ali lijepa, spontana gesta.. V je bila oduševljena).

Dolazi autobus za Rovinj, objašnjavam vozaču zbrku koja je nastala i vozač mi odluči NE NAPLATITI () još jednu kartu.

Red priče, red pjesmica, red smjeha i preživjeli smo još jednu dužu vožnju bez nervoze.

Dolazimo u Rovinj umorni, prepuni doživljaja, ali punog srca i odlučujem da je najbolje večer provesti doma.

Naručujemo hranu iz Restaurant Roma (premda sam pročitala prije toga ne baš sjajne recenzije, al nisam imala više volje / snage ići u potragu za nečim na boljem glasu) i ugodno se iznenadim. Vrlo brza dostava, što je važno kad umireš od gladi. Sasvim okej hrana.

Zzzzz!

Za početak – ni traga kišnom nevremenu koje je bilo najavljeno, dan će biti dobar!

Kad sam tek stigla u Rovinj, odbacila sam pomisao da se zaputimo do Zlatnog Rta jer mi se 2,5km / 30min šetnje do plaže nije činilo kao prvi izbor za odlazak na more.

(Meni je inače prvi izbor – najbliža plaža.)

Ali, nakon svega što smo proživjele dan ranije shvatila sam da je šetnja od 30 minuta mačji kašalj za nas.

Uputile smo se rano ujutro (u svijetu mene i V: rano ujutro = 09:00h). U smjeru do Zlatnog Rta nam je trebalo 40min (činilo se puno kraće!).

Veliki plus: cijelim putem je bila debela hladovina.

Mislila sam da su Brijuni bili nedostižan vrhunac (i doista jesu), ali Zlatni Rt ni malo ne zaostaje po pitanju prirodne ljepote. Ne znam mogu li se uopće takva mjesta iz snova dočarati riječima.

V se baš nauživala trčkarajući parkom.

Smjestile smo se u krasnu uvalu u kojoj nas je hlad poslužio sve do cca 13:30h.

S obzirom da kafić uz plažu Lone nije primao kartice (ima i Rijeka svojih pluseva! Svi Riječki beach barovi koje obilazim imaju mogućnost kartičnog plaćanja. U Rovinju to nije slučaj ne samo sa plažom Lone, već smo isto doživjeli i u Porton Biondu) otišli smo do kafića uz hotel kojem doista ne znam ime.

Kuglica sladoleda je 19kn i ne, ne mislim se žaliti jer cijenu sam znala prije plaćanja, ali možda bih mogla ostaviti pozitivnu recenziju – inače je standardna kombinacija “što veća cijena + što manja kuglica”, ali naše kuglice su bile sasvim pristojne.

V je napokon imala i svoj pravi dnevni spavanac (čitaj: ja sam napokon imala pravi dnevni odmor.)

Šetnja nazad je trajala cca 1.5h.

Tako mi i treba kad nisam nabavila kompaktna mala kišobran kolica, već tricikl kojeg ne možeš sklopiti / ne možeš s njim putovati / nije ti od pomoći.

Nakon odmora u apartmanu odlazimo u šetnju Rovinjom.

V je bila naspavana, ja umorna. Nikako da se potrefimo. Ali dobro sam prikrivala svoj umor i bilo nam je baš lijepo i opuštajuće. Rekreativni park za djecu u samom centru Rovinja mjesto je gdje bi V da ju se pita provela sva 4 dana.

Odmah do parka smo sjele u restoran Amneris (uopće ga ne pronalazim na googlu?) na ćevape koji su bili ukusni, a i ugostitelji su bili vrlo pristojni i ljubazni.

DAN ZA POVRATAK

Slijedilo je još jedno brzinsko kupanje na plaži Porton Biondo.

Pokušala sam ovog puta napraviti objektivnu procjenu o udaljenosti od samog centra i zaključak je sljedeći – tih 1km je cca 25min šetnje sa torbama za more i bebom u rukama.

Inače, plaža je puno prikladnija za popodnevno kupanje, jer ovoga puta nismo našli ni trunke hlada. Ali s obzirom da su posvuda naokolo posađena stabalca, problem sa hladom bi mogao biti riješen već do sljedećeg ljeta.

Potom je došlo vrijeme za oprostiti se sa Rovinjom.

Autobusom koji je polazio u 13:15 zaputile smo se doma.

Zbogom i do sljedećeg viđenja!

Bio si dobar prema nama.

Ako tj. kad se budem vratila u Rovinj neispunjena želja mi je ostala još – putovanje do otoka sv. Katarine, i onog sv. Andrije kako bih istražila i tamošnje plažice.

Činjenica koja stoji je da nismo prošle jeftino, a razlozi osim onog očiglednog (da je Rovinj sam po sebi skup) jesu:

1) neupućenost u jeftinije varijante tj. loše odrađen istraživački posao

2) ponekad sam jednostavno išla snagom manjeg / skupljeg otpora.

Također za ubuduće znam da prije bilo kakvog putovanja OBAVEZNO moram nabaviti nosiljku. (Kolica mi baš i nema smisla kupovati za dijete od skoro 2 godine.)

Ovu recenziju ne pišem toliko zbog želje da Vas natjeram da svi odete u Rovinj, koliko zbog želje da Vam pokažem (kao što sam i sebi pokazala!) da ništa nije neizvedivo i da se samo treba odvažiti krenuti, a onda se putevi / solucije / rješenja stvaraju sami od sebe.

Mi smo probile led, sad nam je samo nebo granica!