I tako je krenulo, danima su bile otvorne stranice Skyscannera i Bookinga i bilo je potrebno samo par klikova da sve bude rezervirano. Međutim, taj klik bi istodobno aktivirao strahove da se ne ide s tako malom bebom na put. Čak nam je i pedijatar rekao: „Baš djetetu trebaju Maldivi“. Međutim, odlučili smo biti hrabri i malo ludi, kako bi moja obitelj rekla, s tim da ovo „malo“ nisu rekli. Nismo se željeli zatvoriti u kuću na sljedećih par godina već uklopiti bebu u naš životni stil te je naviknuti na putovanja jer ih imamo mnogo na vidiku. Bacila sam se na čitanje putopisa ljudi koji putuju s klincima i ne žale zbog toga. Nismo poznavali nikoga tko je otišao na tako dalek put s bebom pa su bile dobrodošle i pozitivne priče poznanika pa čak i nepoznatih. Je li je teta od tete pa od njene rodice išla na daleki put, anybody?!
I evo svjetlo na kraju tunela, od ujne ujna je s dvoje djece i trudna prije 30 godina putovala iz Australije do Hrvatske i svi su preživjeli. Daj me nemoj zezati, zamisli koji sretnici. Istina je da je kod nas još uvijek čudno da ideš s malim djetetom na prekoceanska putovanja, ili bilo kakva putovanja. Ali, dijete je sretno kad su roditelji sretni, a mi smo bili jako sretni. Zato sam odlučila napisati ovu kratku pričicu da ohrabrim i druge roditelje koji se boje otići.
Kad se putuje s malom bebom planiranje je kompleksnije, ali opet izvedivije nego što se čini. Prvo što nam je bilo bitno jest što manji broj sati čekanja između letova i noćni let. Odabrali smo Qatar Airways s kojim smo iz Zagreba letjeli do Dohe. Zatim samo imali samo dva sata čekanja do sljedećeg direktnog leta za Maldive. Let iz Dohe je bio noćni i to se ispostavilo kao kombinacija koja je rezultirala time da je naša beba cijeli let prespavala.Pametni sutakođer spavali a neki ne baš pametni cijelu noć gledali filmove. Ja sam stigla odmorna u Male J.
Ono što vam većina aviokompanija nudi je krevetić za bebe, ali se treba prethodno najaviti kako bi vam rezervirali prikladna sjedala. Krevetić je naravno bio odlična stvar te nam je itekako poslužio. U avionu smo dobili i pelene i igračke za bebu, ali nam to nije zatrebalo. Također smo između presjedanja mogli besplatno koristiti njihova kišobran kolica i ukrcati se na let zajedno s business klasom te smo tako izbjegli čekanje u redu.
Na cijelom putovanju svi su bili jako baby friendly i nismo imali nikavih problema. Bitno je da beba sisa nešto dok se polijeće i slijeće kako bi izjednačila tlak, i ona je bez problema već tijekom sisanja zaspala te smo je prebacili u krevetić i bezbrižno letjeli do malog raja na zemlji. Nakon sveukupno 12 sati stigli smo u Male i tamo vas već na aerodromu zatekne hrpa pultova jedan do drugog s imenima resorta. Mislim da ih je bilo više od sto, ali samo jedan naš. Prilikom ulaska u zemlju dobiva se viza, nakon što se ispuni kratki formular. Od trenutka kad se prijaviš na pult nemaš briga. Odveli su nas na terminal za sljedeći let. Prtljagu smo sljedeći put vidjeli tek u apartmanu. Savršeno. Prvotno se naš odabir da idemo na udaljeniji otok do kojeg treba avionom činio kao pogreška; isti je kasnio, čekali smo četiri sata da se ukrcamo i bebi je već bilo dosta, samo je htjela doći u resort i baciti se u more. Ok, to je mama htjela, ali, ajde, napokon smo poletjeli za resort i u onom trenutku kad su se ispod nas počeli ocrtavati atoli u prekrasnim plavim bojama pomislila sam ovo treba vidjeti. Let do našeg otoka je trajao nekih 20 minuta. To je bilo dvadesetminutno punjenje energijom i neopisivim čuđenjem dok gledaš kako je priroda uspjela napraviti te prekrasne koraljne otoke. Kako je moguće da su boje takve?! Snimala sam aparatom i fotografirala, ali prizor iznad kojeg smo letjeli je bio puno bolji. Fotoaparat ne može dočarati to predivno čudo prirode, te koraljne grebene išarane u krug nasred dubokog Indijskog ocena koji te ostavljaju bez daha. Maldivi se sastoje od 1192 koraljnih otoka grupirani u 26 atola rasprostranjenu na otprilike 800 km od sjeverne do južne točke države. To je ujedno i najniža zemlja na svijetu gdje je najviša nadmorska visina 2,4 metara, a leteći preko laguna vidjeli smo i potopljene otoke. Nismo mogli dočekati da kročimo na naš otočić.
Kad smo sletjeli na otok zapljusnula nas je prava tropska klima. Bilo je jako sparno, malo je puhalo, palme su se njihale, more je stvaralo valove i točno smo osjetili svakim udahom da smo skroz u drugačijem svijetu nego što smo naviknuli i to nam nije skidalo osmijeh s lica. Maldivi imaju klimu tropskog monsuna i gledajući prizor oko sebe snažno sam osjetila čar tropske klime.
Nakon kratke vožnje brodom stigli smo na Horubadhoo otok koji se nalazi u Baa atolu gdje smo rezervirali smještaj u Royal Island Resort i Spa. Smještaj smo rezervirali direktno s njihove stranice i tu poprilično uštedjeli jer preko Bookinga nisu uključene u cijenu razne pristojbe i prijevoz, a Resort nam je dao ponudu sa svim uključenim koja je ispala puno jefitnija opcija.
To je pravi Robinson Crusoe otočić, ali s osobljem (hihi) koje nas je dočekalo s tri soka od kokosa u kokosu , a naša djevojčica je brzo krenula slamkom isti piti. Međutim, striktno smo se dogovorili da nećemo bebi davati ništa s otoka pa smo tako u resort došli s hrpom kašica i vodom iz Hrvatske, i sve smo bez problema unijeli u državu. I dobro da smo to napravili jer im je voda malo gorka, čak i ona flaširana. Iz istog razloga smo odlučili isključivo piti pivo J. Kokos smo popili, malo odmorili, pokupili narukvice za All inclusive te se smjestili u prekrasnu malu drvenu kućicu na plaži s pogledom na tirkiznu lagunu.
Ono što nas je iznenadilo je da je u apartmanu kupaonica otvorenog tipa; tuširaš se i usput malo gledaš i brojiš koliko zvijezda ima na nebu i procjenjuješ koliko bi mogle biti visoke te palme pa onda čuješ kako nešto šuška i vrišteći trčiš u sobu. Ali dobro simpatični su ti gušteri J.
Temperatura na otoku je konstantno bila oko 30 stupnjeva. Ne pada nikada ni po noći, ni rano ujutro ni kad padne kiša. Stalno je jako, jako sparno tako da sam uzalud nosila majice dugih rukava kao za po noći da nije hladno kad budemo sjedili na teresi. Ne, vruće je jako i nismo se morali ni brisati ručnikom niti kad bi izašli iz mora jer se odmah osušiš. Kad smo kod ručnika, ako ti se ne sviđa onaj koji imaš, u resortu ih ima koliko hoćeš i osoblje ti redovno ostavi svaki dan dva nova u apartmanu. U baru ih samo pitaš da ti donesu ako si zaboravio ponijeti sa sobom.
Oni doslovno letaju oko tebe. Mi smo imali svoj stol i svog konobara u restoranu i svaki dan postavljenu hranilicu. A ako ti je možda prevruće, a je, daju ti hladne mokre ručnika da se malo osvježiš, je li. Yes, please J.
Otok je prekrasan sa svih strana i imali smo osjećaj da smo sami na njemu. Ispred naše kućice bila je prekrasna pješćana plaža s čisto bijelim pijeskom koji uranja u tirkizno more. Prizor koji smo svaki dan gledali s terease bio je smirujući, odiao opuštenošću, stopili smo se s prirodom i osjećali more u potpunosti.
More je kristalno čisto, prekrasne svijetlo plave boje, poželiš satima samo ležati na njemu i gledati kako oko tebe sve svjetluca. Na Maldive se ne ide razgledavati nego samo uživati u trenutku, uživati u prirodi koja je očaravajuća. Vegetacije ima mnogo više nego što sam očekivala. To u biti izgleda kao jedna mala prašuma u sredini otoka. Taj miris šume ti je duboko u nosnicama i imaš osjećaj kao da je more daleko, daleko, ali samo par metara dalje ugledaš pijesak ispred tebe, svjetlucovo more u pozadini, pa tamno more iznad toga, pučinu. Zaista kažeš sam sebi „Pa ja sam usred ocena“.
Naša beba se jako brzo priviknula na klimu. Identičan ritam je imala kao i kući: spavanje dva puta na dan, hranjenje i u 21h „u krpe“. U međuvremenu je uživala gledajući oko sebe nove prizore te je bila atrakcija na otoku i upravo je tamo naučila mahati ručicama. Tko ne bi mahao od sreće što se nalazi u raju na zemlji. Bitno da je dijete sito, naspavano i sa svojim roditeljima i nema brige.
Ono što bi svakako preporučila je da ponesete malu apoteku sa sobom za svaki slučaj. Nama su iz resorta rekli da nemaju problema s komarcima na otoku, ali ipak su nas dočekali tako da sreća što smo ponijeli sa sobom Synapen. Aparatići za komarce ne pomažu iako špricaju cijeli otok jednom dnevno, ali to komarce otjera tek na par sati.
Mi smo bili u vrijeme početka njihove kišne sezone koja traje od svibnja do srpnja, ali kiša nam je padala samo dva dana i to jako kratko, ali dovoljno da s njom dođe jako puno komaraca. Nema ih cijeli dan, samo rano ujutro i predvečer.
Našu bebu su malo izgrizli pa smo je mazali uljem koje prodaju u resortu da ublaži svrbež. Iznenadilo nas je što se nije niti češala, niti plakala. Bitno je provjeriti ima li na otoku medicinski centar. Naš je imao, tako da se nismo brinuli i srećom nije nam trebao. Isto tako, uplatili smo putno osiguranje i tako se riješili brige mogućih nepotrebnih troškova.
Na otoku smo imali potpunu privatnosti i na trenutke smo se zaista osjećali kao potpuno sami dok ne bi došli u restoran gdje je bilo tisuću nasmijanih lica koja između mnogobrojnih vrsta jela koje su nam svaki dan posluživali. S obzirom da svu hranu uvoze, ista nije mogla biti bolja. I muž i ja smo se vratili s kojim kilogramom viška. Sama sam najizbirljiva osoba na planeti što se tiče hrane, a tamo nisam znala što ću prije; od ljutih umaka začinjenih s curryjem do tradicionalnih mediteranskih jela, pa indijske večere sve do cijelog janjeta kojeg režu ispred tebe i poslužuju. Pečenog naravno. Svaka čast na raznovrsnosti.
Sretni i siti dani su nam izgledali ovako. S plaže na plažu, iz mora u restoran, iz restorana u bar kraj bazena, iz bara u more, pa opet u more, pa šetnja puteljkom kroz šumu do naše beach ville, pa opet more, ali ovaj put s maskom, pa nazad bosi po plaži do restorana opet, pa iz restorana u bar na osvježenje i čekanje zalaska sunca na plaži.
U resortu imaju raznih izleta u ponudi, ali mi smo otišli samo na jedan i to na obližnji otok na kojem smo gledali kako lokalci hrane ribom male veće ribe, točnije morske pse od nekih dva metra i raže. Lokalci se čak i kupaju s njima i uvjereni su ako ti njih ne napadaš da neće ni oni tebe. Nismo išli provjeravati tu teoriju te smo se veselili povratku na naš otok koji je cijeli bio okružen s kamenjima preko kojih morskih psi ne mogu proći, a i ne paše im tako toplo more oko otoka koje je oko 28 stupnjeva. Nama je itekako pasalo te smo stalno bili u njemu i pokušali snimiti i fotografirati podvodni svijet koji je šaren, duguljast, okrugao, prugast i proziran. Ribe su sve neobične, šarene, niti približno slične našima. Žao mi je što nismo muž i ja mogli ići roniti više, ali kad ideš s malom bebom računaš na neka ograničenja tako da smo odvojeno ronili pa uz kavu prepričavali tko je što vidio. Muž me pobijedio i slikama dokazao. U plićaku ima dosta baby sharks, stvarno ih je puno i dočekali su nas već na doku pri dolasku. Računala sam „ajde valjda ih nema baš po svugdje“, međutim, stalno su tu kruže okolo s malim perajama i dolaze jako, jako blizu plaže, vole plićak i njima paše toplo more tako da stalno obilaze goste koji ih neumorno fotografiraju. Bezopasni su i bježe čim im se približiš tako da smo bez straha s kolutićem i bebom išli u more.
Kako su Maldivi jako blizu Ekvatora, sunce zalazi u 18h i u 19h nastupa potpuni mrak. Koliko je otok lijep i svjetlucav po danu isto toliko je i prekrasan i svjetlucav po noći. U sumrak hrpa rakova izlazi iz pijeska i ide po plaži pa turisti trče za njima i fotografiraju. Počnu se oglašavati i razne ptičice, veliki crni šišmiši kruže iznad palmi. Na otoku je rasvjeta prigušena, imaju samo male svjetiljke po palmama koje osvijetljavaju put tako da kad pogledaš u nebo imaš što i vidjeti. Iznad palma svjetluca hrpa zvijezda, velike i prošarane po nebu iznad plitke lagune i dubokog oceana stvarno opet ostavljaju bez daha. Prekrasan prizor za završiti dan na ovom čudesnom otoku.
Našu zadnju večer su nam priredili večeru u odvojenom restoranu kao poklon za medeni mjesec. Alla carte restoran na plaži je oličenje prave romantike. Pet slijedova ribljeg menija uz čašu vina i preuslužno osoblje koje nam je rižom na stolu ispisalo Happy Honeymoon i uz to se sami nudili da nas fotografiraju uz neizostavno nuđenje morkih ručnika da se osvježimo, zaslužuje bez greške čistu peticu. Malo ti bude neugodno koliko te tetoše.
Zadnji dan smo išli u posjet u glavni grad Male. Stanovništvo je sto postotno muslimanske vjere i dojenje u javnosti nije prihvatljivo, mislim čak i kažnjivo tako da treba računati na to. Glavno prijevozno sredstvo im je motor kojih ima valjda više nego stanovnika te se svi voze bez kacige. Toliko im je neuredan promet da ti ni ne staju na pješačkom, a vidjeli smo i tipa koji se vozi na motoru s bebom u klokanici. Znači pravi cirkus. Grad izgleda kao veliko gradilište, nije baš čist i čista je suprotnost od resorta u kojima svako jutro čiste plažu i krovove kućica od lišća.
Život ljudi na otoku i život turista koji dođu tamo je dijametralno suprotan. Oni se uopće ne kupaju na „bikini“ plažama i uglavnom svoj dan provode radeći te jednom tjedno odlaze svojim obiteljima. Standard je nizak i plaće u glavnom gradu su mnogo niže nego u resortima. Svi pričaju engleski ,ali jako nerazgovjetno. Ipak dovoljno da se uspiješ sporazumijeti. „One more glass of beer, please“ svi razumiju J. Prekrasno nam je bilo i neopisivo drago što smo se „okuražili“ otići na ovaj egzotični put s bebom. Od prve do zadnje minute sve nam je bilo lijepo i mirno. Potpuno smo se odmorili i napunili baterije, nahranili oči i dušu… Definitivno preporučam i za obitelj, par ili prijatelje. Nije dinamično, ali nije ni dosadno, divno je bez buke i prometa prepustiti se maksimalnoj relaksaciji i hedonizmu. Žao nam je što je naša beba jako, jako mala pa se neće sjećati gdje se prvi put kupala, ali jedva čekamo da nam kaže kako želi da je opet vodimo pa da mužu kažem „pakuj kufere“. J
Petra Čivljak