UK – LONDON i CAMBRIDGE BY PETRA ČIVLJAK
Siječanj 2023.god., 5 dana
Djeca (5ipo i 3ipo godina)
Brzo sam složila plan za ovaj put, znala sam što želimo vidjeti; Buckingham palace, London Eye, Tower
brige, Hyde park, Big Ben, West end musical, Warner bross studio, History museum, Science museum i tako dalje sve redom što se inače nalazi na putničkom itineraru za ovaj grad. Htjela sam vidjeti
Englesku! Htjela sam vidjeti London, šetati njegovim ulicama i slušati taj lijepi britanski naglasak
svuda oko sebe.
No, pitanje je bilo samo što moramo izbaciti, odnosno što realno nećemo stići vidjeti s obzirom na
kratko vrijeme u tako velikom gradu i naše male suputnice. Prvo je, nažalost, otpao West end musical
jer nam je mlađa kćer tada imala 3 ipo godine koje sa sobom nose jako malo koncentracije za
gledanje ičega.
Izbacit ćemo i Harry Potter turu u Warner bross studiju, malo nam ipak funti fali za to , a i cure su još
male. Dovoljno smo ih prestrašili s Shrek Adventury park, ali hajdemo redom.
Bili smo relativno kratko na ovom putu, pet dana Londona i Cambridge, ali opet toliko nam je lijepo
bilo da se rado sjećamo šetnji Londonom jedne hladne britanske zime. Djeca se pogotovo sjećaju,
točnije rekli su da nikad više neće ići u London jer su tamo puno šetali.
Ne obeshrabrujemo se, idemo vidjeti kako nam je bilo.
Smješteni smo bili u Cambridge, kod naših prijatelja koji već par godina žive tu. Prvu večer samo
prozujimo kroz grad dok pokušavamo naći njihov stan i dobijemo dojam slatkog gradića.
Sutradan smo vlakom išli za London, putovanje vlakom do Kings& Crossa i evo nas u jednoj od najvećih
europskih, a i svjetskih metropola. Ogroman grad, onako da ti pamet stane, bar je nama. Rijeka
Temza grad dijeli na sjeverni i južni London. Ovo je izrazito bogat grad, vidi se jako dobro stoljeća
pljačkanja ostalih kultura i da je ovo bila jedna od najvećih kolonijalnih sila ikad. Njihovi pločnici,
ograde na stubištima, svaka kućica i svaki kutak grada je – kraljevski. Već na prvi pogled na bilo koju
ulicu Londona se vidi da ovdje živi užurbano i multikulturalno društvo. Odrastati ili graditi karijeru u
ovakvom gradu je more mogućnosti…
Po nama pada kišica, koju oni zovu drizzle, a i to je samo jedna od čak pedeset riječi koji Englezi imaju
za kišu. Za drizzle vrijeme ti i ne treba kišobran, sitne kapljice kiše, klima kakvu sam upravo i
očekivala. Ali ne spriječava nikakva kiša ili „ružno“ vrijeme stanovnike ovog grada da jure u svim
smjerovima. U Londonu živi 9 milijuna stanovnika plus još koliko ih samo tu dnevno gravitira iz
okolnih gradova. U njihovu podzemnu se ljudi samo slijevaju. Da moj muž nema tako dobar osjećaj za
orijentaciju tko zna gdje bi smo mi završile. Stvarno ogroman grad, ali toliko dobru povezanost ima
da smo čak i uspjeli nešto obići.
Obilazili smo grad njihovom podzemnom, koju oni zove Tube.
Posjetili smo istočni dio grada gdje smo ručali na Borough market. Svratili smo vidjeti prekrasan Big
Ben, visok 96 metara koji se nalazi u sklopu impozantne Palace of Westminster. Zatim „skačemo“ na
Tube i idemo dalje. Sljedeća postaja je bila kratki odmor u St. James parku, tu smo promatrali
mnoštvo vjeverica čiji je ovo dom, kao i mnogi ostali parkovi u Londonu. Djeca nas često znaju pitati
kako se zove onaj grad gdje smo trčali za vjevericama. Od tamo smo prošetali do rezidencije
monarhije, Buckingham palace. Kao i uvijek, pričamo djeci što ćemo ići vidjeti – idemo vidjeti palaču
u kojoj živi kralj. Tu smo čak i uhvatili smjenu straže. Djeci nikako nije bilo jasno zašto ne možemo ući
unutra i zaista vidjeti kralja.
U Natural history museum možemo ući, i to besplatno, pa skrenemo temu na dinosaure. Svi državni muzeji u Londonu su besplatni, potrebno je samo rezervirati ulaz prije preko interneta. Ovaj prirodoslovni muzej je najveći muzej u kojem smo mi ikad bili i oduševio nas je.
Dio s dinosaurima se djeci jako svidio, impresivna kolekcija. Ovo bi bila prva preporuka za sve one koji
s djecom putuju u London. Bio je plan posjetiti i Science museum, ali vremena ipak za to nije bilo.
Grad nam je uzeo svu energiju, a dao nam za uzvrat mnoštvo slika koje ćemo memorirati u glavi iprobati nekad kasnije ponovno doživjeti. Vlakom se vraćamo u Cambridge premoreni a ja već jedva
čekam sutra ustati i opet se vratiti u ovaj grad.
I za čas prođe noć iznad Ujedinjenog Kraljevstva, voljela bi reći i izađe Sunce, ali tog nebeskog tijela ni
na vidiku i evo nas opet na Kings& Crossu. Sretno koračamo ususret Londonskim ulicama. Prošetali
smo četvrti SOHO, kineskom četvrti također, pojeli stake pa se spustili do London Eye, ali ne penjemo
se gore nego, kao i sva djeca, idemo u Shrek Adventury park.
To je interaktivni park za djecu kod kojeg vrlo malu grupu ljudi vodi vodič prvo prema 4D magic busu – osjećaj je kao da letiš kroz Disney world gdje se razni likovi na velikim ekranima pojavljuju i pozdravljaju. To je bilo odlično, i onda taj magic bus sleti u jednu zemlju i tu nastavljaš pješice avanturu.
E tu je krenulo malo naopako. Kako one već razumiju ponešto engleskog, vodič nam kaže kako moramo ići sad pronaći tri sastojka da napravimo napitak koji će osloboditi Fionu koju je zarobila vještica i pri tome moramo i bježati od te Ewil witch koja nam je za petama i to uz popratni vještičji smijeh koji je odmah zatim popratio plač
naše djece. Ostatak avanture je izgledao tako da smo mi išli iz prostorije u prostoriju, svaka tematski
uređena sa svojom pričom i glumcima unutra i zadatkom za sljedeću prostoriju, ali naša djeca su se
samo na momente uključivala. One su htjele odmah vani a ne može se izaći dok se ne dođe do
zadnje. Kad smo došli do kraja, muž i ja se zbunjeno gledamo i mislimo kako im se ovo nije svidjelo,
mi kao odrasli smo ostali oduševljeni s koncepcijom i izvedbom, ali našima je to sve skupa pokvarila
vještica na početku priče. Eto, što reći, flashback kad nam je u tehničkom muzeju pokvario ulazak u
rudnik vodič koji je rekao da možda naletimo na zombije unutra, ali da se samo šali da su to lutke.
Ostatak dana smo proveli pokušavajući popraviti štetu. Ma svejedno nam je bilo lijepo samo bivati u
ovakvom velegradu.
Sljedeći dan smo proveli u Cambridge-u. Nakon ludnice Londona ovo je jako miran i tih gradić i po
ulicama srećemo uglavnom mlade ljude. Ušli smo u Trinity college jer su naši domaćini znanstvenici
na istom fakultetu pa smo mogli prošetati unutra s njima. Ovaj dan smo uglavnom šetali po gradu,
djeca su se igrala u parku i trčkarala ovim slatkim ulicama.
Proveli smo dan i na engleskom countryside. Išli smo u Wimpole Estate koji je u sklopu National trust
centar baštine – stare očuvane vile, ali i ostale baštine, koje su ostale u nasljedstvu nacionalnoj
baštini i otvorene za javnost tako da se na više od petsto lokaciju diljem UK može vidjeti kako su
lordovi, baruni živjeli.
Mi smo dakle posjetili Wimpole Estate, ova vila je nekad, uz ostale bila dom grofa i grofice York, a
zadnji vlasnici nisu imali potomaka, te je zadnjih 30 godina, nakon smrti muža, gospođa sama s
osobljem, tu živjela. Sigurno je imala mnogo vremena za čitanje jer unutra je impresivna i jedna od
najznačajnijih biblioteka National Trusta s više od 10.000 primjeraka knjiga, uglavnom nasljeđe
njenog oca i ostalih vlasnika vile. Unutra je i kolekcija figurica od francuskog porculana koje je zadnja
vlasnica skupljala na svojim putovanjima. Vila je prekrasna i izgleda kao da su još prekjučer oni svi tu
živjeli. Sve su prostorije uređivane od tada cijenjenih arhitekata, od dvorana za koncerte i ples, do
sobe za blagovanje, kupelji inspirirane rimskim kupalištima, sobe za batlere , Žuti salon za crtanje,
soba za čitanje novina… Sve je prepuno umjetničkih slika, skulptura, raskošnog namještaja… Ispred se
nalazi farma s domaćim životinjama, gracioznim i ogromnim konjima, parkovi, voćnjaci i sl. Ovo je bio
baš savršen izlet s djecom.
Ipak, znam da nismo uspjeli doživjeti niti jedan djelić onoga što London nudi i što on je, kao i cijela
Engleska tako da ćemo se, kao i svugdje, morati vratiti .
