Prosinac 2016
Lijeno nedjeljno jutro. Već smo se navikli na riječku kišu kada inače sunčan grad postane tmuran i siv. U planu je bio uspon na Hahliće ali eto…Vrijeme.
Ideje su padale – Delnice i klizanje. Ne može, hokejaška utakmica. Kino – ne, ne, treba nam priroda. Platak – tamo smo bili milion i jedan put! Kamačnik. Da, može! Uvijek nam je pobjegao, a u planu je bio jedno 5 puta. A kako svi mi volimo šumske šetnje smo se odmah složili.
Nakon što smo ukrcali u auto svu dječurliju u punoj opremi (gojzerice, kape, šal, rukavice,..) krenuli smo put kanjona Kamačnik.
Kanjon Kamačnik je zaštićeni krajolik nadomak Vrbovskog kroz kojeg potječe istoimena riječica. Mi smo krenuli autom a još bolja varijanta je vlak. Vlak na pruzi Zagreb-Rijeka stoji svega par metara od ulaza u sam kanjon, a vožnja vlakom je današnjoj djeci više iznimka nego pravilo. I zato pravi doživljaj. Kroz sutjesku je g.1961 proveden pješački put, pun mostića i galerija. Put je lijepo održavan ali svejedno, nemojte baš u visokim potpeticama ;-).
Šetnica mjeri oko 3 kilometra u jednom smjeru, ravnija je, tako da mogu komotno i manja djeca uz našu pomoč. Nije primjerena za kolica pa bolje da uzmete planinarski ruksak ili neku nosiljku za vašeg manje spretnog hodača ili nehodača.
Mi smo došli iz smjera Rijeke, dostup je lijepo označen, tako da gubljenje nije potrebno. U Vrbovskom nas je dočekalo sunce, što je nakon kiše u Rijeci bilo lijepo iznenađenje. I naravno da je odmah krenulo na mene – pa što smo trebali uzimati sve te kape i rukavice. Ali eto, nikada se ne zna ;-).
Na ulazu u kanjon je parking, tako smo parkirali svoje vozilo i put pod noge. Ulaz je 10 kuna, što i nije nešto strašno. Na samom ulazu je i restoran, pa kao ogladnite nemate brige. Mi smo bili opremljeni sendvičima, a na povratku smo svratili na pizzu Kod Furmana u Vratima prije Fužina.
Odmah nakon ulazu (uz restoran) djecu dočeka jedan maleni i lijep parkić. Naravno da ga je potrebno isprobati, nema veze što je sve mokro :-/. Šetnica je bila prazna, što i nije bilo neočekivano. Nama tako i odgovara, gužva nije baš poželjna. Ali mi svaki put bude upitnik u glavi gdje su sti ti ljudi s djecom vikendima? Vjerojatno bi trebala koji put proći kojim šoping centrom pa bi ih pronašla ;-).
Put počinje sa starom pilanom (tu bi mogla biti neka tabla sa opisom što vidimo, nema je) i oznakom – Panov put.
Cijelim putem se potežu zanimljivosti za klince – Medina marimba, Puhova zvona,…
Ali ipak je od svega je najljepša i najzanimljivija priroda. Blato, voda, kamenčići, životinje – ima li išta lijepše i zanimljivije za djecu? Naši su se odmah prozvali Šumske ninđe i nastavili u tom duhu do kraja ;-). Cijelim putem vas prate i poučne table, gdje su lijepi opisi biljaka koja nas okružuju, pa mogu djeca nešto i naučiti..
Nakon što pređete mostiće, galerije i puteljke vas na kraju dočeka maleno jezerce – izvor rječice Kamačnik. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala pa izgleda kao maleno čarobno jezero u šumi.
Nama je cijeli put ( sa povratkom) uzeo 2,5 sata laganog hoda. Sa stalnim stajanjima, kako to s klincima već bude.
Kamačnik je odličan za divan jednodnevni izlet, mozete napraviti i vikend pobjeg iz grada u prirodu Gorskog Kotara te spojiti šetnju Kamačnikom, jezero Čogalj i još koju prirodnu ljepotu u blizini.
