KAMPEROM PO SVIJETU

Prvo putovanje bilo je pred 3 godine, kad je naša cura imala 1,5 god. Nadobudno smo krenuli s kamperom skroz do Portugala. Na kraju smo stigli negdje do pred Barcelonu, muža je ulovio išijas, nju zubi. Završili smo na hitnoj radi išijasa – rentali smo auto da mogu muža prevesti do bolnice, pošto se kamperom ne snalazim. Sama s gps-om i dva koji vrište u autu, svaki od svojih bolova…do bolnice gdje nitko ne zna beknut engleski…a moj španjolski je na razini meksičkih sapunica. Svakako nam je bilo zanimljivo! Ako pitate muža – najgore putovanje ikad. Ako pitate mene – jedno od boljih, jer od onda znam da ako mogu to, mogu bilo što na putovanju. Svakako sam jača i samostalnija od onda, i lakše podnosim plakanje i negodovanje

Jednu godinu smo zbog korone preskočili.

Sljedeću godinu smo zbog korone odlučili kamperom po Hrvatskoj, ali nismo izdržali pa nas je put odnio skroz do Albanije. Nesreća tog putovanja je bila da nam je kiša padala cijelo vrijeme, ali doslovno svaki dan! Jedino zadnjih 5 dana kada smo se već vratili u Hrvatsku je zasjalo sunce.

Kiša, jesen i Albanija baš i nije neka kombinacija za turizam i opuštanje. Mi smo išli sve uz albansku obalu (u većim gradovima nismo bili), a na obali bez sunca i bez ljetne sezone nema ničega, baš ničega! (osim smeća i bjede) Od atrakcija smo vidjeli krave kako jedu iz kontejnera, brdo pasa lutalica i brdo blatnjavih cesta. Interneta nismo imali (nismo kupili njihov, naš je bio preskup), gps u kamperu je blokirao čim smo ušli u Albaniju, a na svakoj benzinskoj su nas blijedo gledali kad smo pitali da li imaju kartu Albanije za kupiti.

Ipak, Albanija će nam ostati u lijepom sjećanju najviše zbog ljudi koji su jaaako pristupačni, ljubazni i dobri. Osjećali smo se jako sigurno i dobrodošlo, a zemlja im stvarno izgleda “egzotično“, kao neka europska Indija.

Tako da vam je sada vjerojatno jasnije zašto nam je ovogodišnje putovanje najbolje ikad!

Nije bilo išijasa, nije padala kiša, nije bilo previše tantruma (ipak je već velika cura). Sve smo laganini odradili, posjetili puno mjesta uz izliku da je to fora za djecu, a zapravo je i nama velikima bilo super! Isprobali smo puno tradicionalnih jela, uživali u životu u kampu, napravili još puno kilometara u šetnjama kroz šume i planine. Usudili se ići u dva velika grada (Barcelonu i Valenciju) i po stoti put zaključili da nije to za nas (previše ljudi, nervoze, prometa…ukrali nam i bicikle u Valenciji). Tako da od naših sljedećih putovanja očekujte samo slike iz malih pitoresknih sela, šuma ili planina.

A od ovih opisanih putovanja imate još kratke informacije uz svaku sliku, ako nekog zanima.

Puno pozdrav i sretnih putovanja, od nas troje!