Imam nešto viška vremena danas, kišan je dan i puše vjetar. Pa odlučih složiti priču o našem posjetu Ekvadoru. Nije baš popularna destinacija i ne znam hoće li koga zanimati, ali evo…
U sklopu našeg jednogodišnjeg putovanja (mama Ksenija se sa obiteljskog jednogodišnjeg putovanja po J Americi javlja i na svojoj FB STRANICI), druga destinacija, iza Kolumbije, bio nam je Ekvador. Posjetili smo ga u rujnu i listopadu prošle godine i proveli smo tamo dva mjeseca, od čega jedan mjesec putujući po Ekvadoru, a jedan bolujući, tako da se taj ne računa 
Kad smo odlučili putovati u Južnu Ameriku, odmah je bilo jasno da ćemo krenuti od Kolumbije jer mi je ona želja već godinama. Za sljedeću destinaciju iza Kolumbije smo odabrali Ekvador jer je to geografski bilo logično, a ne zato jer smo išta znali o Ekvadoru. Zapravo, nismo imali pojma o Ekvadoru niti kad smo u njega sletili. Znali smo da su nedavno ubili predsjedničkog kandidata, da je tu Galapagos i da pričaju španjolski. A sumnjali smo i da se nalazi na
ekvatoru.
Ekvador nas je na kraju, kako se popularno kaže, izuo iz cipela. Na relativno malom teritoriju, za južnoameričke pojmove, nalazi se sve, od Amazone preko Anda punih vulkana i predivnih laguna, do pacifičke obale i na kraju Galapagosa. Iako smo mi obišli samo jednu od ekvadorskih regija, Ande, oduševljavao nas je novim krajolicima iz dana u dan. Baš kao što nas je nekoć oduševio Island, još uvijek najdraža nam zemlja u kojoj smo bili.
Ekvador je jedna od manjih država Južne Amerike, nama se nakon Kolumbije činio maljecni iako je nekoliko puta veći od Hrvatske. Par tjedana prije našeg dolaska tamo ubijen je predsjednički kandidat, a za vrijeme našeg boravka održavao se drugi krug predsjedničkih izbora. Kako Ekvador ionako nije u zapadnom svijetu na glasu kao super sigurna zemlja, a ubojstvo je dodatno odjeknulo svim vijestima, nismo do zadnjeg trena bili sigurni ići ili ne. Međutim, umjesto vijesti sa zapada odlučili smo malo više popratiti lokalne i ipak se zaputiti tamo.
Za početak smo odabrali provesti tjedan dana kod jednog mladog para koji se bavi turizmom, u blizini glavnog grada Quita i ispitati atmosferu u Ekvadoru, da vidimo koliko se si
gurno osjećamo. Dečko je vodič i kuhar pa nas je hranio i vodio okolo. Kada smo vidjeli da u Ekvadoru žive ljudi kao i svugdje drugdje i da se ništa spektakularno ne događa odlučili smo unajmiti auto i sami nastaviti istraživanje.
Kako smo se mi odlučili fokusirati na Ande i vulkane, većinu smo vremena proveli na visinama iznad 2500m n.v. Amazonu smo ostavili za kad čedo malo poraste, a Pacifik nas nakon Kariba nije previše zanimao (a i kažu da je Pacifik najrizičniji za putovanje zbog povremenih obračuna kartela). Galapagos nam je, na žalost, propao zbog bolesti.
I još par naših zapažanja o Ekvadoru, u obliku natuknica:
– Hrana: puno mesa i prženog.
– Ceste svakakve, ali bolje nego u Kolumbiji. Nismo imali nika
kva neugodna iskustva u vožnji, nismo se puno kretali po velikim gradovima (koji su zapravo samo Quito i Guayaquil, a po njima nismo vozili), a van njih je promet rijedak i prilično miran.
– Kulturološki nam se Ekvador čini dosta sličan Peruu. I ovdje su prije dolazaka Španjolaca živjeli Inke i još uvijek čine veliki postotak populacije. Jako drže do svoje kulture pa ih se može često vidjeti na ulici tradicionalno odjevene. Imena lokaliteta u velikom broju su na jeziku kichwa. Informacije sa interneta koje smo našli kažu da je to isti jezik kao i Quechua u Peruu, naš domaćin kaže da postoje razlike.
– – U Ekvadoru ima puno povijesnih lokaliteta, koji svjedoče da je ovo područje bilo naseljeno davno prije nego su u 15. stoljeću ovamo iz Perua došli Inke.
Nismo se dublje upuštali u politiku Ekvadora, ali smo saznali dvije zanimljivosti o izborima u Ekvadoru:
1. obavezno je glasat inače ćete biti financijski kažnjeni. Zato se na dan izbora uvijek očekuju gužve na cestama, svi se vraćaju u svoja mjesta prebivališta glasat.
2. imaju “suhe izbore”, što znači da se od petka navečer do ponedjeljka ujutro nigdje ne prodaje alkohol. Ni u dućanima ni u restoranima ni u birtijama. Nigdje. Prodavačima je onemogućeno naplatiti alkohol. Pitajte nas kako smo ovo saznali 
– Apoteke su posvuda, a lijekovi se prodaju na komad. U apoteci može raditi praktički bilo tko, ne morate završiti specifični faks (ovo je bila zanimljivost koja je zanimala moju mamu farmaceuta 
– Tete na blagajni i u Kolumbiji i u Ekvadoru su 10x sporije nego u Hrvatskoj
– Strujne ograde su posvuda. Svaka kuća je zaštićena. Škole, vrtići, sve. I naoružane snage su posvuda. Kao, zbog toga bi se trebali osjećati sigurnije. Meni to samo podiže paniku kad ih vidim.
– Ni u jednom smještaju nismo imali kadu, samo tuš kade i to sa onim tuš glavama ugrađenim u zid. To je posebno išlo na živce čedotu koji ne voli da mu voda curi po njemu visoko sa zida. Topla voda je luksuz i treba dobro paziti kod rezervacije smjeptaja, ako želite imati toplu vodu za tuširanje,
– Zdravstveni sustav je jako skup, ali dobar. Doktori su dostupni na mobitel.
– Ekvador je jako amerikaniziran. Posvuda su velika američka vozila. Piju samo gazirane sokove osim prefinih prirodnih sokova, zato imaju problema s pretilošću već od dječje dobi. WC školjke su američkog tipa
Što smo sve obišli u Ekvadoru pogledajte kroz slike
A za neke konkretne informacije se slobodno javite!
A kako im je bilo u CURACAU provjerite na linku – KLIK.
