Erika Gržin
Do pravog Djeda Mraza vlakom i brodom…
Nakon mjeseci planiranja, sestra, sin i ja 5.1. u 19.40 sati krećemo noćnim vlakom iz Zagreba za Augsburg, a konačni cilj je Selo Djeda Mraza u Finskoj 😊.
U Augsburg stižemo u ranim jutarnjim satima i presjedamo na ICE vlak za Hamburg. Zabava za Ivana počinje već na tom putu jer ubrzo dobiva figuricu vlakića od kondukterke. Vlak ima utičnice za puniti mobitel, WIFI i mali restoran. S obzirom na to da putovanje do Hamburga traje 7 sati, dočekali smo i drugu smjenu osoblja. Nova teta opet donosi košaricu u kojoj su figurice vlakića, karte i one voćne kašice – tubice. Kaže mu da si odabere nešto. Ivan bira još jedan vlakić (svaki ima svoje ime i drugačiji oblik, a predstavlja vrste njihovih vlakova). Pitam ga što će reći teti i on odgovara hvala. Reci joj „danke“ da te razumije. Plave okice uz šarmantni smiješak izgovaraju danke i dobivaju od tete još i karte za mau mau 😀
Kad smo stigli u Hamburg, prvo smo morali malo čekati da se oslobode pretinci za prtljagu jer su svi bili zauzeti (i kasnije na putu je bila slična situacija). Plan je bio posjetiti Muzej iluzija i Muzej čokolade. Prošetali smo se do Muzeja iluzija koji je bio pun i preporuka je bila kupiti karte online za ulazak u 18 sati. Otprilike u tom trenu dobivam poruku švedskih željeznica da mijenjaju kompoziciju vlaka te više nemam svoje mjesto u noćnom vlaku od Hamburga do Stockholma. Mogu otkazati karte ili ići busom do Malmöa i onda bilo kojim 5xxx vlakom do Stockholma.
Razinu nervoze ne mogu opisati. Uz to me i Internet zeza, ali uspijevam doći do korisničke službe. Istina je. Prebacuju me na vlak i kažu gdje će biti pick up point. Hoću li stići u pravo vrijeme u Stockholm, nažalost ne znaju. Moram pitati vozača. Pojasne i da je 5xxx vlak, bilo koji njihov brzi vlak. Divota… Kupujemo online karte za Muzej iluzija i ipak ga posjetimo. Fora je, ali je onaj u Ljubljani bolji. Sve ture za Muzej čokolade su rasprodane. U 22 sata čekamo bus sa još 54 osobe izbačene iz vlaka. Od jedne cure saznajem da im to nije prvi put.
Umjesto spavanja u vlaku, jedno dva i pol sata se vozimo busom pa 45 min trajektom (naravno, moramo izaći iz busa) i onda opet jedno dva sata busom. Dolazimo u Malmö oko 4 i pol i na stanici čekamo prvi slijedeći vlak koji dolazi u 6.20. Dobra stvar je u tome što, za razliku od kolodvora u Hamburgu, Malmö ima klupice unutra pa imamo gdje sjediti. Druga dobra stvar je ta da je moje dijete cijelo to drndanje, uz malo njurganja na izlazak/ulazak iz busa, zapravo prespavalo i nastavilo spavati u vlaku cijelim putem do Stockholma.
Ni mene ni sestru nervoza nije prošla pa preskačemo razgledavanje Stockholma i idemo direktno na terminal Viking Linea. Brod Gabriella ima malu igraonicu tako da zabava počinje. Zbog igraonice propuštamo susret s maskotom broda, ali stižemo na natjecanje u „plesanju“ limba. Djeca mogu bilo kako proći ispod šipke, samo ne smiju dignuti stopala s poda. Ivan diže stopala na 3. spuštanju šipke i osvaja utješnu nagradu. 😊 Nakon toga idemo na večeru. Buffet je, ali nema veliki izbor hrane i sve je, barem za nas, prezačinjeno. Moja pratnja nikako nije zadovoljan hranom, ali nešto su ipak pojeli. Doručak, između ostalog, ima kroasane i nutellu tako da je tu sve super.
Ujutro stižemo u Helsinki. Idemo odmah na kolodvor i tamo opet malo vremena gubimo na potragu za pretincem za prtljagu. Nakon toga idemo u Helsinki City Museum. Ulaz se ne naplaćuje, a u sklopu muzeja je dječji grad. Mislim da bi Ivan tamo mogao biti cijeli dan. Djeca se mogu igrati sa svime, a imaju prikaz starih zanata, kuhinjicu, nekakvu prostoriju s lutkicama, pozornicu s lutkama…. Svašta, super je za klince. Nakon par sati provedenih tamo, otišli smo na ručak i onda na kolodvor čekati vlak za Rovaniemi.
Dobivam poruku finskih željeznica (trenutno mi je muka bilo kad sam ju vidjela), ali sadržaj je drugačiji. Ispričavaju se jer ne rade svi wc-i u vlaku zbog vrlo niskih temperatura koje su imali prošli tjedan. Vlak stiže po rasporedu i ima logo Djeda Mraza. „Vidi mama, ovo je vlak Djeda Mraza!!!“ U vlaku smo večerali i išli spavati. Sve je bilo ok, ali možda ima leda na pruzi ili nešto slično jer vožnja nije baš mirna. Vlak se dosta često zatrese i poskakuje.
U 9 ujutro napokon stižemo u Rovaniemi. Hvatamo Santa Claus Bus i pravac Santa Claus Village. Ostavljamo prtljagu na recepciji i odlazimo u Santa Park. Ima jedno dva kilometra šetnje, ali je sve ravno kroz šumu po snijegu – prekrasno. Bolje bi bilo samo da sam uspjela naći neke slobodno sanjke da mogu vući Ivana – bili bi brži. Prvo smo otišli do Djeda Mraza. Nikog još nije bilo. Baš je bio simpatičan. Kako se zove, od kud smo došli, kakvo je bilo putovanje, jako lijepo što smo prvo došli njega vidjeti (a i mudro jer će kasnije biti gužva)… Za to vrijeme nas vilenjakinja slika mojim mobitelom (opalila je i par selfija 😊 ). Nakon toga smo se još vozili vlakićem, dekorirali keksiće, bili u radionici i školi vilenjaka, uz ručak gledali Elf Show i vozili virtualne saonice. Fora je. Istim putem smo se vratili natrag u selo.
Preuzeli prtljagu i smjestili se u kućicu. Naručili voće, sok, nareske preko Wolta i još se malo sanjkali pored kućice prije spavanja. Malog je posebno veselilo sanjkanje po mraku sa kapom koja ima ugrađenu lampicu. U kućici, odnosno selu smo bili tri noći. Osim svakodnevnog sanjkanja i glupiranja na obližnjem brdašcu snijega, isprobali smo kratku (400 m) vožnju sa sobovima i vožnju od 2.5 km s haskijima koja se Ivanu više svidjela od sobova jer su haskiji brži. Hranili smo sobove, sanjkali se i pekli kobasice na Elf’s Farmyard. Ivan je vozio snowmobile. Posjetili smo Snowman World (snježni labirint, piće iz čašice od leda, klizanje, sanjkanje u gumi). Snijeg je jako mekan tako da grudanje i gradnja snješka nisu baš bili uspješni. Marija je išla u lov na auroru, ali ju, nažalost, nije uhvatila. Posjetili smo i Baku Mraz. Žena je baš fora. Melje ko navijena. Od kud ste? Iz Rijeke. Aha, Opatija, Medulin, Pula. U Opatiji je onaj kip….. Rekla je da Baka Mraz mora znati sva čuda svijeta.
Nakon odjave iz hotela, ostavili smo prtljagu na recepciji i otišli na vođenu turu u Arctic SnowHotel. Stvari koje naprave od snijega i leda su nevjerojatne. Kupolu za ice bar su radili na način da su napuhali ogroman balon i tri dana ga 24 sata neprekidno zalijevali vodom. Kad je led bio dovoljno debeo, ispuhali su balon. Snijeg za izradu hotela rade topovima, a led za figure vade u blokovima od 6x1m već u travnju. Imaju jedinu snježnu saunu u svijetu. Usavršavali su ju 10 godina i sad je valjda funkcionalna. Kad puste paru u njoj, ne vidi se prst pred nosom. Jedan od umjetnika koji je ove godine radio skulpture od leda je proglašen najboljim u svijetu.
Vraćamo se u hotel po prtljagu i lovimo bus za Apukka Resort. Tamo smo još dvije noći u igluu sa staklenim krovom u nadi da ćemo vidjeti auroru iz kreveta. Bilo je vedro, ali se ona nije ukazala. ☹ U jednom trenu je aplikacija javila da je trenutno vidljiva (jako slab signal). Van je izletila Marija i valjda skoro cijeli resort. Rekla je da je hrpa ljudi šetala simo-tamo i malo gledala u mobitel, a malo u nebo. Nakon nekog vremena je skužila da je prehladno i vratila se natrag. Vidjeli smo da su uskoro i ostali slijedili taj primjer. Kad smo došli u Rovaniemi temperatura se kretala oko 0 što je bilo super. Međutim 4. dan se temperatura spuštala do -20. Najviša je bila -12.
U Apukki nismo išli ni na kakve ture, a nude svašta. Samo smo se igrali na snijegu i šetali po zaleđenom jezeru. Nakon odjave smo otišli u Rovaniemi. Prvo smo otišli u Angry Birds Park – dječije igralište na otvorenom. Nema ulaznice, a ima brdo spravica za djecu i zip line. Posjetili smo Pilke (posvećeno šumarstvu i isto fenomenalno za djecu), Arktikumi SnowGlow Winterpark gdje je Ivan opet mogao voziti snowmobil i kotrljati se u golemoj lopti. Večerali smo u najsjevernijem McDonaldsu na svijetu.
Da ne duljim, istim putem smo se vratili kući. Samo smo išli brodom Silja Symphony u kojem za djecu možete kupiti paket koji uključuje poruku i poklon od kapetana te potragu za blagom koja završava pronalaskom novčića koji mijenjate za ogroman sladoled. Švedske željeznice me ovaj put nisu izbacile, ali je vlak kasnio 3 sata. Na cijelom putovanju jedino s njima imam neugodno iskustvo. Osoblje na kolodvoru, u vlaku i operateri na web stranici su iznimno ljubazni i nastoje pomoći (njima sve pohvale), ali organizacija je užas.
Što se tiče cijena, ja sam potrošila poprilično zbog načina putovanja. Ali može se proći jefitnije od onoga što sam pročitala u nekim komentarima. Sve ovisi o tome u kojem periodu idete (to je posebno važno kod smještaja) i koliko rano bukirate neke stvari (npr. prijevoz). Recimo tri noći u selu za dvije odrasle osobe s doručkom su me došle 800 eura. Da sam išla u vrijeme praznika, koštale bi me 2500 eura. Početkom 12 mjeseca su se cijene kretale oko 1500 eura.
Bilo je to svakako jedno nezaboravno iskustvo i moj sin bi htio natrag. 😊 Hvala adminima Putoklinaca za savjete oko putnog osiguranja!
Imate pitanja za ovu hrabru mamu? KLIK
I još kava za vrijedne admine☕️☕️. KLIK
