Tenerife, temperatura i tako dobar zaključak godišnjeg
ROMINA
Majka sam koja djetetu umjesto novaca u koverti želi za poklone za rođendane ostaviti nešto
trajnije, pa ponudim sinu tri destinacije od kojih može odabrati jednu za odlazak na godišnji odmor.
Prošle godine 7 dana nestandardnog Londona, ove godine Kanarski otoci. Što je to nestandardni
London? To je kada platiš karte, smještaj, a onda razgledavanje ovisi o željama djeteta koji zna što
hoće. Obilazak nogometnih stadiona i značajnijih turističkih lokaliteta, a onda mama uspije ubaciti u
sve to koje zrnce i za sebe pa ga odfura na neka mjesta koja njoj ispune srce.
Dakle Kanarski otoci su bili izabrana destinacija ovog rođendana, točnije Tenerifi. U glavi roj ideja što,
kako, kada, kadli eto ti na PutoPlaner izbacio reklamu za da mi pomognu potražiti najjeftiniju opciju
kupnje avionskih karata. YEAH BABY! Prst sudbine. Prvobitni plan je bio Tenerife, ali kada smo već
tamo, zašto ne posjetiti taj monokromni Lanzarote od kojeg mami sline cure otkad su Kruzovi bili
tamo??? PutoPlaner pliiiz možemo nekako odraditi island hopping? Aber naravno. I našli su oni meni i
Tenerife i Grand Canare i Lanzarote u 10 dana SVE se stigne. Ali ne po mojem petnaestogodišnjaku
koji ima svoj pakleni plan za osvajanje Kanara.
Dva papira A4 ispisana sa svime što želi. To dijete, koje se više nigdje, ni u avio kompanijama, ni u
hotelima, nigdje ne klasificira kao dijete (15 godina, 1,90 m visine, 100 kg) osim majci u glavi, želi
Siam park, vodeni park koji je dobio nagrade kao najbolji vodeni park na svijetu, Loro park da vidi
orke, plaže, kupanje, kupanje, kupanje, … Nije rođen u znaku ribe, ali je rođen da pliva. Vulkan Teide,
ajme vulkan,..bili jesmo na Etni, ali Teide je tu… Masca…želja mu je ići na Machu Picchu, ovo kažu da
je europska verzija istog, plantaža banane – daaaa!!! Rezervirali smo smještaj blizu svih atrakcija ne
bi li se što manje vozikali, a što više stigli vidjeti. Samo za Tenerife smo imali sto stvari koje smo
trebali obići,….ali nismo.
Prvo zato što je ovo bila najhladnija zima u ne znam koliko godina. Zbilja. Hoteli, a odsjedali smo u
hotelima s 4 zvjezdice, nemaju grijanje, samo „air conditioning Madam“, JER NIKAD NISU IMALI TAKO
HLADNU ZIMU. Možete dobiti deke u sobu…Ok, daj što daš. Iako i hladna zima na Tenerifima je 18-20
stupnjeva. Da se žalim? I dont think so.
A drugo jer Tenerife i temperatura idu kod nas ruku pod ruku. Zahvaljujem Bogu i svojoj noni što sam
morala gledati svaku Marisol i Esmeraldu epizodu jer doktori, med.sestre, općenito ljudi,…piče samo
po španjolskom jeziku. U turističkim kompleksima mogu znati nešto slabog engleskog, drugdje poco,
poco. Sletjeli, rentali auto, otišli u hotel, gori čelo, temperatura ne pušta… a ništa, sjedni u auto, vozi
na hitnu. Ne znam da li da povezujem tu temperaturu sa stereotipima koji se uvijek ponavljaju u
Lijepoj našoj, a vezani su na 37,7 i muškarcima…. Ne želim niti razmišljati o tome sada, od kuće.
Uglavnom preporuke – na jugu Tenerifa, Costa Adeje,ima bolnicu Mojon. U Puerto de la Cruz
Hospiten. Sve to pokriva EU zdravstvena iskaznica.
Nakon dva dana istraživanja lokacija apoteka, dobio je antibiotik i treći dan, smo otišli, između
temperatura u Loro park, orke, morski lavovi, delfini, temperatura, hotel. Nakon Loro parka nas je
čekao hotel u Puerto de la Cruzu. Apoteka je 300 metara od hotela. Desno. Drugi dan smo krenuli
prema La Laguni. Bez temperature.
La Laguna…nisam sigurna je li zbog toga što je temperatura napokon nestala, izašli smo van iz hotela i
krenuli u razgledavanje. Što je bio lijep taj dan, taj grad. Ah taj zrak. Prison break! Arhitektura
perfektna, baš po mom guštu. Mali, sitni dućančići u glavnim ulicama…naravno „moj mali“ je tražiorestoran, jer nakon dva, tri dana gladovanja, sada želi jesti…. Ušli smo u neki mali lokalni restorančić
na trgu, naručili klopu i uživali u svakom zalogaju…..
Jel moguće? Starbucks preko puta! I dalje ne razumijem zaluđenost njihovom kavom, ali Izak je valjda gledao neki film, Tik Tok video ili YouTube nešto i Starbucks je IN. Mislim si, putovanje je njemu za rođendan, popiti ću i to Caffe con leche.
Dan poslije, antibiotik djeluje, nema milosti. Mater ga izvlači van – idemo, akcija! Razgledavanje
Santa Cruza de Tenerife. I DONT CARE ako sjekire padaju, idemo. Šetamo kroz grad, kiša pada kroz
sunce, baš me zanima što će pobijediti kiša ili sunce…. Na kraju, dok smo došli do Trga Espana sunce
je pičilo….taman da izgorimo… Trg koji inače ima fontanu, šarmantne restorančiće okolo – ograđen…
Vrijeme karnevala je. Ograđen, tribine svugdje, pozornica, prenosni wc-i….ALI NIŠTA MI NEĆE OVAJ
DAN POKVARITI! Niti loš ručak kojeg sam jedva prožvakala.
Bilo mi je diiiivnooo…
Došli u hotel, spakirali se za ujutro na let za Lanzarote. JEDVA GA ČEKAM.
Lanzarote nisi razočarao u niti jednom momentu. Darovao si mi fantastične, neobične krajolike, priče
iz davnina, a nisu od Ivane Brlić Mažuranić,.. to je možda onaj ying naspram yangu na Tenerifama,
sunce nakon kiše, nekakva dobra karma jer smo istrpili onih par dana prije….
Nije bilo Kruzovih na otoku pa smo išli na izlete preko agencija jer je mater (ilitiga JA) htjela opušteno vidjeti što više…
Otočić La Graciosa (mamma mia kako je lijep za vidjeti) do kojeg smo došli katamaranom, preko puta
Lanzarotea, nema asfalta, sa jednim naseljem gdje se ljudi bave samo ribarstvom i turizmom, svih njih
700. Preko zime ih ima i manje. Tu smo ustanovili da je svjetionik, kojeg smo vidjeli da bi došli do La
Graciose točno 65 kilometara udaljen od svjetionika u Playa Blanci gdje smo bili smješteni.
Po putu do hotela smo vidjeli specifične polukružne gromače gdje se sadi ne samo vino već i smokve,
kaktusi, aloe vere, od čega se kasnije rade razni proizvodi. Bili smo u Nacionalnom parku Timanfaya
(woooohooooo ipak smo uspjeli doći do jednog vulkana). Zatim čudesa kojima je čovjek dao svoj
pečat – Lagomar u Nazaretu (do kojeg nas je vozio šofer autobusa Jesus), Jameos del Aqua, Jardin de
cactus i Mirador del Rio. Svugdje crnilo vulkanskog tla, a svako malo neka oaza koja skriva čudesne
prizore.
Za zadnji dan smo ostavili El Golfo odnosno zeleno jezero i svjetionik u Playa Blanci.
Svaki dio puta mi je polako oduzimao dah dok nisam prodisala od zahvalnosti što sam upravo ovdje.
Sve dane nam je bila kalima, sitna fina prašina koju nosi vjetar iz Sahare, vrlo slična magli,….baš me
bilo briga, you cant have it all…. Temperature su bile 20-22, puhalo je, nismo se kupali po plažama,
nešto sitno u bazenu. Spavali smo u hotelu kojeg su Kruzovi preporučili THB hotels koji imaju i grijane
bazene…
I da, unatoč vatrenom krštenju na početku putovanja, unatoč popisima i željama, unatoč svemu što
smo htjeli naspram onog što smo dobili, srce je puno jer što je godišnji ako nije jedna velika avantura
koja nam puni baterije, dušu, srce do onog idućeg puta kada se ne bukira avionska karta ili sjedne u
automobil za sljedeću destinaciju.
Kod organizacije putovanja je pomogao PutoPlaner.
