VERTIGO U PRAGU
5 dana, rujan 2021.god.
(Djeca 4 i 2 godine)
Petra Čivljak
Prešli smo jednu granicu, pa drugu i na trećoj ulazimo u Češku. Prešli smo granicu nakon dvije godine
korone. Korona je sad iza nas ali tada je izgledalo da nikad nećemo dočekati da opet prijeđemo
granicu i zato je ovaj prelazak bio nešto slađi od drugih.
U Prag su se na godinu dana zbog posla preselili naši dragi prijatelji koji imaju curicu godina kao i naša
starija kćer. Kad su se selili rekli su nam da moramo doći, mi smo to ozbiljno shvatili, ja više kao
naredbu, a ne opciju. „Naravno, eto nas čim se smjestite“.
Prošlo je godinu dana i mi nismo došli – korona. Preostalo je još tri tjedna fore da dođemo jer se
nakon toga oni vraćaju u Zagreb. Simon nije htio riskirati jer je i za povratak nazad trebao negativan
PCR test. U slučaju pozitivnog testa postajala je mogućnost da ostanemo tamo dva tjedna u
karanteni. Ja sam htjela riskirati.
I tako smo se našli u autu na putu za Prag u rujnu jednog petka kasno poslijepodne.
U dva sata iza ponoći dolazimo u novi grad. Vozili smo iz Zagreba sve skupa 9 sati. Nije tako strašno,
pogotovo kad si suvozač ��. Ali odlučili smo ići autom, idemo vidjeti koja nam je granica. I to je bila
granica, i koji minut iza toga bi već bio previše.
Prvo jutro provodimo u obližnjem parku, u Grebovki kako mještani zovu Havličkovy sady. Savršeno
mjesto za umorne putnike i razigranu djecu. Drugi najveći park u Pragu, koji ima fontane i vodene
kaskade, jezera, kipove, špilje, dječje igralište…
Po povratku iz prvog kratkog obilaska grada nas dočeka World street food festival u starom dijelu
grada u Varšavskoj ulici gdje su naši prijatelji tada živjeli. Tako nam je za dobrodošlicu u ulici bilo
mnoštvo štandova s hranom, mirisa, nasmijanih ljudi koji kao da su vikali: dobro došli putnici, a
zbogom korono! Sretni i uzbuđeni šetamo među gomilom ljudi nasmijanih lica, djeca oko nas počnu
plesati na salsa ritmove, muževi se odmah nalaktarili na neki šank i stvarno čini se da se život vraća u
normalu.
Drugi dan, uzbuđena zbog ponovnog obilaska Praga provodim cijeli dan u krevetu zbog vertiga koji se
baš tada morao pojaviti. Očito mi se malo previše zavrtjelo od tolike čežnje za novim krajem, ili je bila
stvar samo jastuka.
Odradim tih 24 sata čekanja da se kristalići vrate na mjestu i sutra sam opet s ruksakom na leđima,
rukice moje djece u mojim rukama, muž kraj mene, naši prijatelji isto i krećemo u šetnje starim
Praškim ulicama koje odišu davno zaboravljenim putovanjem.
Vidjeli smo:
Vjenceslavov trg – Dug je skoro kilometar. Jako energično i užurbano mjesto Praga.
Stari grad (Stare Mesto) – Starogradska jezgra koja je na popisu UNESCO-ve zaštićene baštine.
Starogradski trg – srce Praga i centar svih zbivanja. Tu počinje naša bajka.
Orloj – astronomski sat na Starogradskom trgu koji otkucava svaki puni sat uz mini predstavu; na dva
prozorčića pokazuju se 12 apostola. Ujedno pokazuje kalendar i vrijeme i to četiri različita,
srednjeeruopsko, staročeško, babilonsko i zvjezdano.
Karlov most – povezuje Stari grad i Malu stranu iznad rijeke Vltave. Ovaj most mi je predivan i to nam
je bila šetnja za pamćenje jer je most ukrašen s 30 kipova i statuta u baroknom stilu (to su replike,
originali se čuvaju u gradskim muzejima) a pored njih svirači koji daju posebnu draž šetnji. S njega je ipredivan pogled na rijeku Vltavu. Šetnja ovim mostom još jednom potvrđuje naš osjećaj da smo u
bajci.
Praški dvorac – impresivan i lijep, koji je dio UNESCO baštine. Ovo je najveći srednjovjekovni dvorac
na svijetu. Nastavljamo prebivati u bajci.
Katedrala svetog Vida – gotički stil katedrale gdje su se održavale krunidbe kraljeva. U njoj se u čuva
češka kruna. Sve i da hoćemo ne možemo izaći iz bajke.
Vltava – na pedalinama smo dočekali jedan dan suton na ovoj najdužoj rijeci Češke. Primijetili smo
puno nutrija u rijeci što je djeci bilo posebno zanimljivo.
Plešuća kuća – simbolizira Jin i Jang i nastala je sredinom 90ih.
Petrin brdo– lijep pogled na grad, do gore se može uspinjačom. Tu su djeca imala priliku jahati konje.
Skulpture David Černy – ima ih po cijelom gradu.
Pamtim ćemo Prag po izuzetnoj arhitekturi, bajkovitim šetnjama, odličnim parkovima za djecu i
dobroj atmosferi koja se osjeća kroz cijeli grad.
Predzadnju večer provodimo u nekom od mnogobrojnih dječjih parkova. Ali ovaj put bježimo iz parka
i ostavljamo djecu našim prijateljima da ih pričuvaju kratko a mi da bacimo još jedan pogled na stari
grad s Vltave. Sjedimo i gledamo u taj Zlatni grad sa Stotinu Tornjeva, a Simon kaže : Hvala šta si me
nagovorila da dođemo. Kažem „Uvijek ��. Zar ne bi mogao samo putovati, po cijele dane i mjesece i
godine? Kako da izvedemo da samo stalno putujemo?“ „Nikako“, kaže on i brzo me vrati u realnost.
Zadnji dan smo otišli u ZOO i tako pregazili riječ da nećemo ići u takav koncept parka jer jednostavno
ne podržavamo to. Ovo je kao trebalo biti nešto drugačije, ali nije. Svejedno koliko prostora imaju te
životinje tu su preko svoje volje. Ne znam, nekako mi nije tu baš lijepo iako su djeca naravno uživala.
Obiđemo park te se okrećemo i odlazimo te zacimentiramo riječ da ne idemo više u ZOO. Djeca će
nas mrziti, već vidimo. Već smišljam to kao izliku da nagovorim Simona da ih vodimo u Keniju na
safari.
Put nazad je trajao 8 sati. Nitko nas nije pitao PCR test niti pri ulasku, niti pri povratku. Eto, No risk no
reward. 😉
Kratke info
Vinjeta Slovenija : 15 eur (7 dana)
Vinjeta Češka: 12 eur (10 dana)
Tunelarina Austrija : 15 eura (oba smjera)
Pedaline : 8 eura za 4 ljudi
Javni prijevoz : djeca besplatno (do 15 godina)
Dvorac : 10 eura (obiteljska)
Zoo : 22 eura (obiteljska)
Imate pitanja? OVDJE
Hvala obitelj Čivljak na još jednom divnom putopisu!
