ZALAKAROS DA ILI NE?

Mjesto polaska – Čakovec ( Međimurje)

Preko bookinga smo pronašli smještaj, i nakon 10 min nas je zvao vlasnik objekata i preporučio da poništimo rezervaciju preko istog i da ga nazovemo povratno i rezerviramo direktno preko njih. Na kraju je super ispalo jer je cijena preko Bookinga bila cca 100 eura a direktno preko vlasnika isti apartman bio je 36 eura. Sve smo dogovorili, super ljubazni ljudi, komunikacija odlična.

Cesta od Čakovca do Zalakarosa, ubiii bože… Rupa na rupi, jure, trube, staju na cesti… Koma koma…

E sad ide bitan dio..

Smjestili smo se u apartmanu, nabacali u torbu stvari potrebne za na bazene i krećemo…

Red za kupnju ulaznica je ko da je crni petak, al ajde.. Cekamo… Dođemo na red i prvo pitanje dal pričaju engleski il njemački jer naravno nit mi znamo madarski a pretpostavljamo da ni oni hrvatski. Ljubazna teta na blagajni odgovori da može njemački i dogovorimo mi da trebamo cjelodnevnu kartu za 2 odraslih i klinku 2.5 god. Veli ona da je za nju besplatno a mi smo platili nekih 220 kn.. Ljubazno nas je uputila kamo da idemo posto smo prvi put tamo.

Kompleks ko kompleks, odličan… Puno bazena, stvarno za SVE dobne skupine… Mi smo ipak morali gledati na baby verziju pa smo se utaborili kod dječjeg bazena i igralista. Mala veselo odjuri u bazen i sve super..

Sad slijedi negativan dio…

Odlučili smo otići po sladac, a kako smo promjenili forinte najmanja novcanica koju smo imali bila je 5000 forinti (cca 100 kn). Dođem do djela gdje imaju sladac, sokove, hranu. Čekamo u redu i dođemo na red, naravno krenemo sa njemačkim, nista… 0 bodova… Prebacimo se na engleski, opet ništa… Na mađarskom pojma nemamo kak objasniti da bi pojeli sladac i popili kavu i nekako uz mahanje sa rukama i nogama uspijemo dogovoriti kaj hocemo da bi nas uputio dalje jer on prodaje samo cevape… Okeeee… Cekamo u drugom redu, opet ista priča… Niks dojč, no ingliš.. Tek smo nakon 15 min uspijeli pronaći nekog ko govori njemački (engleski apsolutno nitko) da bi mogli kupiti sladac… Mala uzme kuglicu i damo tih 5000 forinti i krene dernjava, urlanje na mađarskom.. Ne moraš biti Mađar da skuzis psovke i deranje jer se vidi po ponašanju i kako je dotična gospođa mahala sa tom novčanicom. Ispričavamo se i velimo da na zalost nemamo manje i dal da odemo negdje promjeniti na kaj je ona nabrala pune šake sitnih i tak nam vratila. Sve okej, kuzim da je bila ljuta al nije ni tih 5000 tolko veliki novac… Bar smo mislili da nije… Ljuta da bi joj najradije zabavila taj sladac u glavu, skockam se radi male, zahvalimo i odemo…

Iduce negativo iskustvo je kompleks dječjeg igrališta.. Znaci fora kucica, u sredini velika penjalica sa mrezom, kuglicama al ipak po meni preevisoka.. Cca nekih 4m ako ne i više… Propuh na sve strane… Lijeva prostorija je bila fora kuhinja za klince i igraliste vanjsko sa toboganima… Na desno isto tako samo sa vlakićem i nekim tunelom.. Na trecim vratima jasno piše WC za klince… To nije WC ni za životinje! Zmazano, smrdi, nema wc papira, voda jedva da kapka iz slavine, pod fuj, da ne govorim..

Metle, partvisi, krpe, kante… Sve to ugurano u 1m2 DJECJEG WC-a…

E tu sam već lagano pocela kipiti… Odemo do rucnika da bi ga našli 5 m dalje bacenog na sunce jer se netko odlučio nas premjestiti da oni budu u hladu.. E onda sam poludjela!! Pokupili smo stvari, i otišli iz legendarnih Zalakaros toplica…

Tolko smo bilo ljuti kaj nismo ni htijeli ostati tamo prespavati nego smo se ljubazno ispričali vlasniku apartman i rekli što je na stvari i platili ko da smo tamo prenocili makar je on inziatirao da ne plaćamo ništa… Sreća u nesreći je da nam je do tamo trebalo cca sat i pol vožnje pa smo mogli bez problema krenuti doma. Žao nam je samo to kj smo planirali provesti vikend u Mađarskoj i posjetiti Balaton al tolko smo se razočarali u njih da nema šanse da nas ikad više vide.

Još jednom ponavljam, kompleks bazena je super i stvarno ima svega za sve al kultura ljudi je dno dna…pardon na poduzem postu al jednostavno sam imala potrebu to izbaciti iz sebe..