Sejšeli, otok sunca i ……
Na što prvo pomislite kad kažem Sejšeli? Daleko, skupo, egzotika, skuplje,bijeli pijesak, najskuplje… Crni granit, skupi resorti. Glavna asocijacija je obično svima – skupo, skuplje, najskuplje.
Hm, je li doista tako ili se ipak može na Sejšelima preživjeti s hrvatskim budžetom,a da uz to nešto vidite i doživite?
Neću puno o povijesti i geografiji Sejšela, zato postoji wikipedija. Svi znamo da su negdje u Africi, da su divni i krasni i da su puni resorta.
E, nisu. To je samo još jedan mit kojeg smo pobili. Najviše smještaja na Sejšelima ima u tzv. self catering vilama, po cijenema koje su sasvim prihvatlljive. Ništa skuplje od Hvara u glavnoj sezoni.
Sejšeli nemaju svog autohtonog stanovništva, svi su potomci doseljenika, najviše Engleza i Francuza te naravno sužnjeva koje su bogati bijeli vlastnici doveli iz kontinentalne Afrike ili Azije. Danas na otoku živi stanovništvo koje je mix svih tih nacija i to je baš simpatično. U školama djeca uče ravnopravno kreolski, francuski i engleski te su poligloti od rođenja ;-). Na otoku su prisutne sve vjere svijeta, ali glavna je ipak rimokatolička, tako da je nedjelja za njih sveti dan. Taj dan ništa ne radi,žene se srede,obavezan je odlazak na misu (koju nemojte propustiti ni za što,imat ćete osjećaj da ste ušli u neki film), nakon mise zabava i roštiljanje na plaži ,okupi se cijelo susjedstvo, jede se i pije do kasnih večernjih sati. Dan za obitelj i druženje. Na sejšelanski život bih se lako priviknula 😉.
Cijene
Neke jesu kakve jesu i tu se ne može puno. Neke su podložne promjenama kao svugdje. Ovisi o tome koliko se uspijete dogovoriti. Neću reći cjenkati jer oni to baš i ne vole, nisu tipična cjenkaška nacija.
- Avio karte: Zagreb-Doha-Victoria oko 500e po osobi
- Smještaj: obavezno rezervirati unaprijed inače vas neće pustiti u državu!
otok Mahe,Baie Lazare (4 noći, self catering) 280e
otok Praslin Grand Anse (3 noći, s doručkom) 300e
- Prijevoz: Javni prijevoz je jeftin i pouzdan. Jedini problem je da ne vozi baš u sve skrivene kutke pa je možda bolji izbor rent a car, koji možete pronaći od 30e nadalje (vozi se po lijevoj strani). Prijevoz između otoka je skup. Možete trajektom ili avionom – mi smo uzeli avion, povratna karta od 40e nadalje.
- Hrana: Restorani skupi, restorani u resortima najskuplji, a lokalni restorančići takozvani take-awayevi su sasvim pristupačni, a hrana odlična. Lokalna, kreolska, ali dobra. 3-4e obrok. Jednom tjedno (srijedom kasno popodne) je na otoku Mahe na Beau Valon plaži sajam gdje se mogu probati lokalni specijaliteti po niskim cijenama. Mi smo se najeli ko prasci, riba, slatko, raznorazni čipsevi, nema što nema…
- Dućani : Kao kod nas. Postoje i dućani za turiste gdje se može kupiti europska hrana, ali ti su skuplji.
- Plaže: sve javne i besplatne, i one u resortima, jedino ako se plaža napuni onda ne puštaju pa je u nekim resortima dobro nazvati unaprijed i provjeriti situaciju.
- Izleti i ulaznice: Taj dio je dosta skup, mi smo cjelodnevni izlet na otok Curiose platili 70e po osobi (s uključenim ručkom i privatnim transferom), ali smo se cjenkali, a ulaznice u Nacionalni park Valle de Mai su 25e po osobi (djeca do 12g besplatno). Ostale ulaznice su sitnica ako uopće postoje.
- Suveniri: Mi smo kupovali kako smo naletjeli, ali smo na kraju shvatili da su cijene u zračnoj luci identične (ili čak niže) pa možete sve to obaviti na kraju.
- Novac: sejšelske rupije
Mahe
Najveći otok sejšelskog arhipelaga. Jedini s međunarodnom zračnom lukom, koja je preslatka i baš onako retro.
Mahe ima najviše cesta pa se svakako isplati uzeti rent a car. Na njemu se nalazi i najmanji glavni grad na svijetu, Viktorija, jedan simpatičan gradić sa samo 22.000 stanovnika. U Viktoriju smo se vraćali nekoliko puta,kamo god kreneš evo te tamo. Ceste na otoku vode u krug, tako da je nemoguće se izgubiti ! Smještaj smo potražili u Baie Lazare, imali smo par minuta hoda do plaže, veliki vrt, jedini minus je bio da nema roštilja jer je riba uz cestu smiješno jeftina, ali što kad je nemaš gdje ispeći.
Mahe je unatoč tome što je mali ,otok na kojem će svatko pronaći nešto za sebe. Planinarenje, kupanje, klasični turizam, izlete…
Što nikako propustiti:
- trail staze po Nacionalnom parku Morne Seyshellos (potrebno je malo kondicije, ali pogledi s vrha su vau)
- posjeta Mission Lodge koja je za Sejšelce jako bitna jer je na tom mjestu otvorena prva škola za djecu bivših sužnjeva
- tvornica čaja
- destilacija ruma Takamala
- botanički vrt
- glavni grad Victoria (katedrala, budistički hram, stari centar, tržnica)
- plaže, plaže i opet plaže!
- slapovi u kojima se možete kupati
- srijedom popodne sajam na Beau Valon plaži
- popijte kokosove vode koliko vam srce poželi; dobro je za zdravlje, jedino nemojte biti kao ja pa 2 kokosa (jedan obićan i jedan king coconut) platiti 100 kuna 😉
- itd.,itd., ali nešto otkrijte i sami 😉
Praslin
Praslin je drugi najveći otok Sejšelskog arhipelaga.Na njega smo došli ranojutarnjim avionom. Panoramski let traje 20-ak minuta i taj pogled s aviona je stvarno nešto posebno. Leti se malenim aviončićem, svega 20-ak putnika. Sjedili smo u prvom redu i imali osjećaj kao da smo piloti.
Prvo što nas je dočekalo na Praslinu je bio mir i tišina koja nije nestala cijeli dan. Smještaj smo rezervirali unaprijed,blizu zračne luke pa smo do njega pješačili par minuta. Raj na zemlji. Prvi red do mora. Istina da plaže na ovoj strani otoka nisu najljepše, ali za baciti se u more sasvim su pristojne (ako se riječ pristojne uopće može upotrijebiti za plaže na Sejšelima, sve redom su kao s kalendara).
Na otoku postoji 20ak kilometara cestica, tako da smo mi odlučili iznajmiti auto na 24 sata. U tom vremenu smo prošli sve ono što se autobusom ne može. Nakon toga smo koristili javni prijevoz koji je sasvim pristojan i redovit. Skužili smo da većina stranaca koristi javne prijevoze, pogotovo oni koji putuju s budžetom sličnim našem.
Što osim predivnih plaža i mira još nudi Praslin?
- Nacionalni park Valle dei Mai. Park je pod zaštitom UNESCA; njegova specifičnost su palme koje se zovu coco de mer i one su endemična vrsta na Sejšelima. Koko de mer je kokosova palma koju su u prošlosti jako puno koristili za izradu namještaja, posuda, pokrivanje kuća, tako da je skoro pa nestala. Park je divno uređen, možete birati između više staza, a ujedno se stvarno puno nauči o flori i fauni otoka.
- Izlet na otok Curieuse ili otok kornjača. Otok je, u ne tako dalekoj povijesti, bio kolonija gubavaca, tome svjedoči muzej Dr. House i par srušenih kućica , a danas turisti na njega dolaze prvenstveno zbog orjaških kopnenih kornjačica koje ovdje žive. Od centra gdje se brinu za kornjače do muzeja vodi uređena šetnica, traje nekih pola sata, nije preteška, jedino ponesite vode, na otoku nema dućana. I da, možda budete imali sreče kao mi i pronašli samo svoj coco de mer. Na žalost ne smiju se iznositi iz države pa je taj naš coco ostao lokalnom prijatelju koji se našim ulovom bio presretan.
- Izlet na otok St.Pierre – otok je poznat po snorkljnaju, obično se posjeti zajedno sa Curieuse i onda to bude jedan krasan cjelodnevni izlet.
Legende o coco de mer: Coco de mer je endemska vrsta kokosovog oraha koja uspijeva samo na otocima Praslin i Mahe. U prošlosti, dok su Sejšeli bili još neodkriveni i nenaseljni, su morske struje znale te orahe nosile na susjedne otoke, pa čak i sve do Azije. Zbog čudnog oblika su se oko Coco de mer-a ubrzo stvorile brojne legende. Jedan od njih je ta, da su vjerovali da je Coco de mer plod stabala iz šume, koja se nalazi ispod mora, odtuda mu i ime.
Kada su 1743 godine napokon otkrili Sejšelske otoke te palme na kojima raste Coco de mer se je rodila nova legenda koja je pomalo i romantična. Postoje muška i ženska Coco de mer palma. Plodovi muške i ženske palme su različiti, muški plod jako spominje na muški spolni organ, a ženski plod na ženski spolni organ. Vjerovali su da za burnih olujnih noči muška palma sramežljivo prilazi ženskoj palmi te da vode ljubav. Činjenica je da botanicima još ni dandanas nije u potpunosti jasno kako dolazi do oprašivanja tih palmi, tako da stvarno ne smijemo zamjerati našim precima na ovakvom vjerovanju. A i nekako mi je sladko zamisliti ogromne palme kako si dvore ;-).
La Digue
Treći otok je La Digue, na njemu nismo bili,ali svi koji su bili kažu da je još mirnijii i tiši od Praslina. Ako imate više vremena svakako posjetite i njega, mi smo ga ostavili za idući put jer na Sejšele se sigurno vraćamo.
Sejšeli definitivno nisu jeftini i istina je da nisu baš backpack i budget varianta,ali da se može jeftinije, može se! Možete se fenomenalno provesti za normalnu svotu, samo izbjegavajte skupe resorte i restorane.
Sejšelski otoci su raj na kugli zemaljskoj, pravi spoj civilizacije i divljine. Ljudi su srdačni, pristupačni, otvoreni i uvijek spremni pomoći, a s druge strane nema one usiljenosti koja te u nekim zemljama već nakon 3 dana počne lagano nervirati. Nema smeća, nema opasnih životinja, nema potezanja za rukave i vikanja – kupite, kupite… Mir, tišina,predivna priroda, prazne plaže i odmor. Ako vam treba to onda su Sejšeli prava destinacija za vas pa makar vaš novčanik i nije dubok. Nije ni naš ;-).
Sejšeli za obitelji
Plusevi:
- predivna priroda,
- nema opasnih životinja ,
- nema opasnih bolesti,
- nisu potreban nikakva dodatna cijepljena,
- u dućanima se može kupiti sve kao kod nas, na Eden islandu postoji čak i Spar,
- liječnik dostupan,…
Minusi:
- Nema 😉
Tips and tricks za kraj
- Nemojte biti hrvatski Česi koji ignoriraju obavijesti o zabrani kupanja i plivanja. I oni koji se na Velebit penju u japankama. Tamo nema naše Gorske službe spašavanja da vam spasi guzicu 🙂
- Ne kupujte suvenire napravljeene od kornjača i coco de mera, nije dobro za prirodo, a bome mogli bi izavršiti i u zatvoru
- Sejšeli su sigurna destinacija ali ipak opreza nikada nije dovoljno, kako bi naš mali rekao – imajte oči i na ledjima kao naša mama ,-)
- Ako se odlučite za posjetu mise (a trebali bi) onda nemojte škljocati fotoaparatima dok misa traje. Malo pristojnosti ne šteti nikome.
- Vozi se po lijevoj strani, ceste su strme i uske pa oprez nije na odmet.
- Kod obuće i odjeće se ne komplicira, japanke i ljetna robica te kreme za sunce i protiv komaraca (mi smo to zaboravili, bez problema nabavili tamo.
- Dok smo se spremali za put sam na puno mjesta pročitala da se isplati iznajmiti biciklu. Ja kažem – ne. Ceste uske, strme, promet nije gust ali opet ga ima. Bolje auto ili autobus.
