Svi kažu putovanja su skupa. Izleti su skupi. Pa kako vi sve to? Stalno ste negdje… Još i njih troje. KAKO? Slažem se, neke stvari koštaju. A neke ne. I te koje ne koštaju, ili barem ne koštaju puno, treba iskoristiti do maksimuma. Jedna od tih stvari je priroda. Ako nečega, onda prirode ovdje na Balkanu još uvijek imamo. Besplatna, a divna.
Nedjelja ujutro kod nas doma. Hoće kiša, neće kiša. Klinci još spavaju a ja već mislim gdje ćemo danas. Nemamo nikakav plan a doma baš i ne bi kaučarili..Ne bi išli ni daleko. Baš sam zahtjevna… Ali i mogu biti zahtjevna jer imamo divnu geografsku legu, pet minuta do mora, pet minuta do gora. Pa uvijek možemo birati. I danas je odluka pala na gorje. Ajmo djeco, iz Bakra na Svib.
Ja vjerujem da većina ljudi iz Rijeke i okolice ni ne zna za brdo Svib koje se nalazi iznad Bakarskog zaljeva i koje je super za učenje prvih planinarskih koraka.
Put je lijepo markiran pa se ne možete izgubiti ni da ste totalni antiplaninari. Neću vam detaljno opisivati sam put, toga ima na netu puno. recimo ovdje. Reći ću samo da je put zanimljiv, ima tu bunkera, željezničke pruge, lovačke čeke (treba mrvicu skrenuti s puta), farme i ako pogodite lijep dan prekrasnih vidika. Ako krenete iz Bakra ili Krasice ćete proći pokraj jednog imanja, vlastnik se zove Josip i drži pravu malo farmu na Gornjoj Krasici iza velike trafo stanice. Na imanju drži koze, orjaške kuniće, svakakve koke ( i takve koje nose zelena jaja ), životinja ko u prići, raj za djecu! Josipa i njegove Crvene stine možete pronaći i na Facebooku. Svakako preporučujem da ga nazovete prije posjete jer on i njegova obitelj žive u blizini i nisu uvijek prisutni na farmi. 😉
Kad sam ideju iznjela ostatku obitelji, pogotovo onima koji su još uvijek ljenčarili u krevetu – čitaj djeca, se je na prvo (naravno) čulo samo negodovanje – ja neću, ostat ću doma i pospremiti sobu, napisat zadaću, bla, blab bla…Ali ja na te njihove fore ne padam, pa ne bi trebali ni vi pogotovo ako želite djecu naučiti kako (za)voliti prirodu i kretanje u njoj. Zimi i ljeti. Ipak su to djeca pa ih treba malo i pogurati. Znate kako je rekao Robert Fulghum:” Ne brinite se ako vas djeca ne slušaju, brinite se zato što vas uvijek gledaju.” Djeca uživaju u prirodi i kretanju, a mi smo ti koji im moramo to iskustvo omogućiti. Od malih nogu. I dati primjer.
A sada dio oko cijene tog našeg poludnevnog izleta. Nas je naš izlet došao okruglih nula kuna. Ako uzmete sendviče i sok će vas doći par kuna. A uspomena i doživljaja imamo za pun koš :-). Tako da, nije sve preskupo. Samo se treba malo organizirati i okrenuti oko sebe. I izaći iz kuće. Jer ruku na srce, djeci ne trebaju duga, skupa putovanja da bi bila sretna. Oni su sretni i na susjednom brdu ili na krčkoj plaži.
Ali kako slike govore više od tisuću riječi ću sada prestati pametovati i radije zalijepiti koju fotografiju ;-).
Tip and trick za planinarenje s klincima:
- kupite jim kompas,najeftniji koji pronađete
- kupite jim dalekozor, isto neki jeftin
- uzmite jim najobičniji konop, moji to obožavaju, čuda rade s tim konopom po putu (lukove, prepreke, zamke,..)
- mali nožić (oprezno s njim, uz vašu pomoć na početku!!)
- i nemojte ih požurivati, niste na trekingu, oni imaju svoj ritam koji je malo sporiji :-). Nemate vi pojma što sve treba pogledati u prirodi, prevrnuti svaki kamenčić, podignuti svaki štap, i pomaziti svaku životinju ;-).
Sve to zajedno s klincima upakirajte u ruksakić, još koji sendvič, čokoladicu i bocu vode i mali planinar je spreman. Mi dosta opreme za djecu kupimo u Dechatlonu, pogotovo te sitnice, nisu skupe a posluže.
Na putu smo na žalost naletjeli i na hrpu smeća ali nakon naše obavjesti su se oglasili iz TZ Bakar i obećali da će to smeće ukloniti. Mi smo iskoristili priliku i održali djeci sat ekologije. Doduše, ako sam iskrena, klinci, pogotovo najmanji, su oduševljeni smećem jer tu ima svega. Pa bi oni sve nosili doma i ne mogu se načuditi zašto bi to netko bacio. A pogotovo u prirodu!
Uživajte u prirodi i druženju s djecom!
